Opis istraživanja

Na području naselja Cerno, predio Oplanovina, k. č. 289, K.o. Cerno, vl. Toni Zelić, kota 119 m, N 43°12.500′ E 017°38.203′, zbog građevinskih radova bila je ugrožena prapovijesna kamena gomila. Na poziv izvođača radova, i uz pomoć šestorice domaćih radnika, obavljeno je nužno zaštitno istraživanje navedene gomile. Njezin promjer iznosio je 10 m, a visina 1,13 m. Bila je uobičajeno kružna oblika, uglavnom od krupnoga kamenja, s malo primjesa sitnoga kamenja i humusa. Međutim, bila je znatno ranije oštećena, kako u bazi tako i na vrhu. Vidjelo se da je grobna konstrukcija u sredini devastirana, a grobna ploča razbijena. Nakon čišćenja i odvoženja gornjega sloja kamenja, na visini 0,80 m  pronađeni su ostaci kostiju – ukupno 15 komada, dosta sitnih i razdrobljenih. Jedini kompaktan primjerak imao je 13 cm duljine i tri cm promjer (femur). Od grobne konstrukcije preostale su samo dvije kamene ploče: jedna 60 x 40 x 9 cm i druga  55 x 35 x 11 cm. U razini dna grobnih ploča, 2,80 m od ruba gomile, pronađen je ulomak keramike 7 x 4 x 1 cm. Radi se o ulomku ručke u spoju s tijelom posude, širine pri spoju 6 cm, grube fakture s primjesama kalcita, čija se smeđa boja dijelom oljuštila. Možda je riječ o zdjeli s jezičastom ručkom na ramenu posude? Nakon evidencije, čišćenja i pohrane nalaza, nastavljen je rad na čišćenju ostatka gomile, u čijoj bazi nije nađeno više ništa. Radovi, koji su uz šestoricu radnika i stručno vodstvo arheologa Radoslava Dodiga, započeti u 9,00 završeni su u 17,00 popodne. Na zapadnom dijelu k. č. 289., oko 150 m udaljenosti od istražene gomile, nalazi se in situ manja gomila promjera oko osam metara i visine oko 0,5 metara. Uz nju na samoj površini pronađen je ulomak keramike 7,5 x 6 x 0,7 cm. Riječ je o dijelu posude s ostacima ručke smeđe boje, no znatno lošije fakture i pečenja nego pronađeni primjerak u gomili Oplanovina. Kako su u neposrednoj blizini oko gomile izvođeni radovi oko ravnanja terena, zacijelo je ulomak dospio na  vrh slučajno. Predloženo je  vlasniku da se gomila zaštiti i ogradi kao kulturno-povijesni spomenik, ili da se u slučaju radova na imanju, izvedu zaštitni arheološki radovi.

               Analiza materijala i povijesni kontekst gomile

Premda su nalazi u gomili Oplanovina vrlo šturi, a ona je prethodno bila devastirana, ipak se mogu naznačiti sumarni rezultati vezani za arheološki i povijesni kontekst. Ceransko polje je od ranije u arheološkoj literaturi bilo poznato kao područje s velikim brojem kamenih gomila (Arheološki leksikon BiH, sv.3, lokalitet Glave br. 78, str. 323, oko stotinu gomila). Upravo na području Oplanovine, na uskom području zvanom Stare ograde, nalazi se skupina od petnaest kamenih gomila, među kojima i istražena gomila. Prapovijesne grobne gomile karakteristične su za brončano doba (2200-800 pr. Kr.) i protežu se na širokom području Hrvatske i Bosne i Hercegovine, posebice u krškom dinarskom pojasu. Ako su gomile podizane na brdskim padinama, uz ceste i blizu naselja, tvrđave u suhozidu zvane gradine, nalazile su se na istaknutim brdskim visovima i kotama. Tako se gomili na Oplanovini kao najbliža nalazi gradina Miletina, na istoimenu brdu (kota 234 m), naselje Miletina, udaljena 1400 m zračne linije jugoistočno. Još markantnija gradina u Cernu nalazi se oko 1800 m zračne linije sjeverozapadno od Oplanovine, zvanoj Cvitangrad. Radi se o trostrukoj kružnoj prstenastoj gradini iz brončanoga i željeznoga doba (Arheološki leksikon BiH, 3, br. 41, str. 321-322). Grobni nalazi i gomila u Oplanovini može se uspoređivati sa sličnim objektima i nalazima u Ljubuškom, te u susjednim općinama u Hrvatskoj (Metković i Vrgorac). Najsvježiji primjeri su istražene grobne gomile na trasi autoceste u Zvirićima (lokalitet Sulet i Grabovina) i u Zvirovićima (lokalitet Kašteli i Bitunjani), kao i gomile istražene na trasi autoceste A1 u Zabiokovlju (Ravča, Grabovac, Zagvozd). Okvirno se gomila i nalaz može datirati u srednje brončano doba (posuška kultura). Sav materijal s istraživanja gomile Oplanovina pohranjen je u depo Arheološke zbirke Franjevačkoga samostana Humac-Ljubuški.

R. Dodig