Stela Anaja Daverza

Stela Anaja Daverza, Rőmerhalle, Bad Kreuznach

Gušenjem panonsko-delmatskog ustanka ili Batonovog rata (Bellum Batonianum) 9. godine, rimski car August konačno je vojno pokorio pobunjenje autohtone zajednice Dalmacije i južne Panonije, nakon čega su uslijedile ubrzane društvene promjene uvjetovane međudjelovanjem različitih kultura i aktivnostima rimske vlasti. Posebnu ulogu u složenim procesima pacifikacije i romanizacije autohtonog stanovištva imala je rimska vojska, čije su legijske i augzilijarne postrojbe bile stacionirane u logorima na važnim geostrateškim položajima diljem provincija. Važan značaj u navedenim procesima imalo je i novačenje autohtonih muškaraca u redove rimske vojske. Continue reading

Kosmaj

Rimska utvrda Kosmaj

Pogled s Kosmaja na Tepačko polje, naselje Žitomislići i kanjon Neretve prema sjeveru.

Arheološko nalazište Kosmaj nalazi se u sjeveroistočnom dijelu Gornjeg Brotnja, koje uzdužno presijeca administrativna granica između naselja Biletići i Tepčići u općini Čitluk. Continue reading

Iris Illyrica

Iris Illyrica

Pogled s gradinskog lokaliteta Doljani na dolinu Neretve prema sjeveru

Opisujući obilježja jadranske obale i njenog stanovništa antički pisci su u nekoliko djela zabilježili opise i posebnosti donjeg poriječja Neretve.  U 23. i 24. poglavlju Pseudo Skilakova Peripla spominje se rijeka Naron (Neretva): 24.  A iza Nesta je rijeka Naron. Ulaz nije uzak. U nju uplovljavaju i trijere i trgovačke lađe do emporija koji se nalazi poviše, a udaljen je od mora 80 stadija. Ovi Iliri su iz plemena Manijaca, izvorni tekst:  Continue reading

Rimska kaciga iz Ljubuškoga

U Arheološkoj zbirci Franjevačkoga samostana Humac, Ljubuški, izložena je jedna rimska vojna kaciga, koja je gotovo nepoznata stručnoj javnosti. Nalazište joj nije točno utvrđeno, ako nije riječ o Radišićima, gdje je od ranije poznat grobni nalaz ilirske kacige (tip III-A2-a, 5-4. st. pr. Kr.). Izrađena je od bakrene slitine, ima duboku kalotu s blago izraženim obodom, uskim vratobranom i koničnim umetkom za perjanicu na vrhu. Na jednoj strani sačuvan je šarnir od savijenoga brončanog lima, pričvršćen jednom zakovicom, koji je nosio štitnik za obraz. Na drugoj strani sačuvala se samo perforacija za zakovicu. Vratobran je uzak i blago nakošen, s jednom rupicom na sredini. Umetak za perjanicu ima koničan oblik s ravnim vrhom. Izrađen je iz jednog dijela s kalotom kacige. Dimenzije: Promjer kalote 20,2 cm, visina s perjanicom 19,3 cm, širina vratobrana 4,4 cm.

Rimska vojna kaciga, foto I. Dragičević                           Rimska kaciga iz humačke zbirke, foto I. Dragičević

Slični tipovi kaciga poznati su iz Engleske, Njemačke i Italije, prozvani obično po nalazištu. Henry Russell Robinson (Armour of imperial Rome, London, 1975., 18-19) nazvao je taj model “Montefortino”, tip C. Englezi ga zovu još “Jockey cap” ili “Knob helmet”, a Nijemci “Helm mit Scheitelknauf”. Continue reading

Bazilika u Docima

Situacija nakon istraživanja i djelomične konzervacije

Bazilika u Docima nakon istraživanja i konzervacije.

U razdoblju od 08.04. do 23.04.2015. održana je  terenska nastava za studente Odjela za arheologiju, Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, na lokalitetu Doci u Gornoj Vitini kod Ljubuškoga. U sklopu terenske nastave studenti su pod vodstvom prof. B. Marijanovića i asistenata Odjela za arheologiju obavili revizijska arheološka istraživanja bazilike u Docima, koju je 1956. istraživao Dimitrije Sergejevski (1886-1965). Continue reading

Bazilika P. Gradac

RANOKRŠĆANSKA DVOJNA BAZILIKA U GRADCU KOD POSUŠJA

Bazilika Posuški Gradac (foto: Lj. Oreč)

Bazilika na Posuškom Gradcu (foto: Lj. Oreč)

O iznimnom značenju Posuškog Gradca u kasnoantičkom razdoblju svjedoči nam otkrivena ranokršćanska dvojna bazilika, koja se nalazi na lokalitetu Brižak unutar aktivnog katoličkog groblja. Bazilika je otkrivena 1968. god., a istražena je pod vodstvom dr. Pavla Anđelića i Petra Oreča. Continue reading

Pečat L. M. Abaskanta na crijepu iz Proboja

Mjesno groblje u Proboju, Ljubuški, odavno je poznato u arheološkoj literaturi. Početkom 20. st. povjesničar Carl Patsch bilježi da se oko katoličkoga groblja u Proboju, koje se nalazi kod izvora Kovačina, prostire rimsko naselje, prepoznatljivo po komadima crijepa i ostacima zidova (Arheološko-epigrafska istraživanja o povjesti rimske pokrajine Dalmacije, Narona, GZM, 16, Sarajevo, 49). Tu su kasnije pronađeni ulomci dvaju rimskih natpisa, miljokaz careva Vibija i Voluzijana iz 3. st., pohranjen u Muzeju Hercegovina u Mostaru (ILIug II, 947), kao i ostaci jedne ranokršćanske crkve (9 x 4,5 m), danas zatrpane i obrasle korovom, što ju je otkrio 1959. župnik u Grljevićima fra Vojislav Mikulić (A. Nikić, Starokršćanske crkve u Hercegovini, Kršni zavičaj 9, Drinovci, 1976., 13). Istraživač antičke prošlosti Ljubuškoga Ivo Bojanovski obišao je probojsko groblje 1979. i zabilježio nalaze kamenih kvadera i žbuke u groblju, što su bili otkriveni prigodom ukopa Mirka Čuvala pok. Frane. On je bio mišljenja da se jedna villa rustica protezala i na današnje groblje (Epigrafski i topografski nalazi sa područja antičke Bigeste (pagus Scunasticus, 100 godina Muzeja na Humcu, Ljubuški, 1985., 87). Početkom 21. st. pronađen je u obližnjem iskopu zemlje blizu groblja jedan pečat na crijepu C. Titi Hermerotis. No on nije ostao osamljen kao nalaz. U rujnu 2014. tijekom radova na novoj grobnici u groblju u Donjem Proboju Tihomir Škrobo iz Donjih Radišića otkopao je više komada staroga crijepa. Na dubini oko jednoga metra pronašao je nekoliko ovećih komada, a na jednom od njih našlo se ime proizvođača. Riječ je o pečatu na krovnome crijepu L(uci) Maltini Abascanti, djelomice oštećenu, ali prepoznatljivu. Ulomak ima dimenzije 23 x 15 x 3 cm, pečat je urezan u kartuši 2,8 x 2,1 cm, visina slova iznosi 0.7 cm. Crijep je solidne i kompaktne građe, blijedo-žućkaste boje.

Crijep i pečat L M. Abascanti

Sličan ulomak s istim pečatom, nešto bolje očuvan, pronađen je 1892. na lokalitetu Odžaci u Radišićima (CIL III, 13340/4; F. Fiala, Prilozi rimskoj arheologiji Hercegovine, GZM V, Sarajevo, 1893., 524), sada u Zemaljskom muzeju BiH u Sarajevu. Continue reading

Pagus Scunasticus

Pagus Scunasticus  

Natpis u živoj stijeni legionara VII. legije L.Domicija, Ljubuški

Natpis na živoj stijeni legionara VII. legije L. Domicija, Ljubuški, prva polovica I. st. po. Kr.

Nakon svršteka Batonovog ustanka 9. g. po. Kr. Rimljani su u potpunosti okupirali područje Ilirika, te su ga podijelili na dvije samostalne provincije Dalmaciju i Panoniju. Vojnu i građansku upravu nad provincijom provodio je carski legat (legatus Augusti pro praetore). U provinciji Dalmaciji bile su stacionirane dvije rimske legije, VII. legija u vojnom logoru Tilurij (Gardun kod Trilja) i XI. legija u logoru Burnum (Ivoševci). Legijski logori su pozicionirani na strateškim položajima odakle su nadzirani putovi prema unutrašnjosti provincije, a uloga legijskih posada bila je iznimno važna u procesu pacifikacije i romanizacije provincije Dalmacije. Continue reading

Voda u rimskom taboru na Gračinama?

Rimski vojni kompleks na lokalitetu Gračine, u Humcu kod Ljubuškoga, izgrađen je u 1. st. po. Kr., najvjerojatnije u doba cara Tiberija. Njegova namjena ponajprije je imala strateško-obrambenu ulogu: zaštitu doline rijeke Neretve i područja kolonije Narone. Arheološka iskapanja provedena su od 1977. – 1980., kada je istražen samo jedan dio kompleksa u površini od 2350 četvornih metara. Zidovi su pravljeni od pravilnih kamenih kvadera različite veličine. Povezivani su malterom i vapnom.
Topografija Gračina
Središnji dio kompleksa, čiji su zidovi sačuvani u visini do metar i pol, činilo je devet međusobno povezanih prostorija. To su bile kupelji s vrućom i hladnom vodom. Continue reading

Natpis CIL III, 1818 (L. Riccius et al.)

U CIL-u III iz 1873. pod brojem 1818, str. 295, objavljen je vrlo zanimljiv natpis, mjesto nalaza Cifluch, na kojemu se spominje šest osoba – tri muškarca s gentilicijem Riccius, jedan veteran VII. legije, žena Marcia i kćerka Riccia. Natpis glasi: L(ucius) Riccius L(uci) f(ilius) Vel(ina)/ Pessinunte ann(orum) LX vet(eranus) / Marcia Maxima uxor / L(ucius) Riccius L(uci) f(ilius) Valens / L(ucius) Riccius L(uci) f(ilius) Gallus / Riccia L(uci) [f(ilia)] Bulla / h(ic) s(iti) s(unt) / L(ucius) Atilius L(uci) f(ilius) Vel(ina) veter(anus) leg(ionis) VII / avunculo suo posuit et sibi. Continue reading