Pečat L. M. Abaskanta na crijepu iz Proboja

Mjesno groblje u Proboju, Ljubuški, odavno je poznato u arheološkoj literaturi. Početkom 20. st. povjesničar Carl Patsch bilježi da se oko katoličkoga groblja u Proboju, koje se nalazi kod izvora Kovačina, prostire rimsko naselje, prepoznatljivo po komadima crijepa i ostacima zidova (Arheološko-epigrafska istraživanja o povjesti rimske pokrajine Dalmacije, Narona, GZM, 16, Sarajevo, 49). Tu su kasnije pronađeni ulomci dvaju rimskih natpisa, miljokaz careva Vibija i Voluzijana iz 3. st., pohranjen u Muzeju Hercegovina u Mostaru (ILIug II, 947), kao i ostaci jedne ranokršćanske crkve (9 x 4,5 m), danas zatrpane i obrasle korovom, što ju je otkrio 1959. župnik u Grljevićima fra Vojislav Mikulić (A. Nikić, Starokršćanske crkve u Hercegovini, Kršni zavičaj 9, Drinovci, 1976., 13). Istraživač antičke prošlosti Ljubuškoga Ivo Bojanovski obišao je probojsko groblje 1979. i zabilježio nalaze kamenih kvadera i žbuke u groblju, što su bili otkriveni prigodom ukopa Mirka Čuvala pok. Frane. On je bio mišljenja da se jedna villa rustica protezala i na današnje groblje (Epigrafski i topografski nalazi sa područja antičke Bigeste (pagus Scunasticus, 100 godina Muzeja na Humcu, Ljubuški, 1985., 87). Početkom 21. st. pronađen je u obližnjem iskopu zemlje blizu groblja jedan pečat na crijepu C. Titi Hermerotis. No on nije ostao osamljen kao nalaz. U rujnu 2014. tijekom radova na novoj grobnici u groblju u Donjem Proboju Tihomir Škrobo iz Donjih Radišića otkopao je više komada staroga crijepa. Na dubini oko jednoga metra pronašao je nekoliko ovećih komada, a na jednom od njih našlo se ime proizvođača. Riječ je o pečatu na krovnome crijepu L(uci) Maltini Abascanti, djelomice oštećenu, ali prepoznatljivu. Ulomak ima dimenzije 23 x 15 x 3 cm, pečat je urezan u kartuši 2,8 x 2,1 cm, visina slova iznosi 0.7 cm. Crijep je solidne i kompaktne građe, blijedo-žućkaste boje.

Crijep i pečat L M. Abascanti

Sličan ulomak s istim pečatom, nešto bolje očuvan, pronađen je 1892. na lokalitetu Odžaci u Radišićima (CIL III, 13340/4; F. Fiala, Prilozi rimskoj arheologiji Hercegovine, GZM V, Sarajevo, 1893., 524), sada u Zemaljskom muzeju BiH u Sarajevu. Continue reading

Kamene kugle u Otrić-Seocima

Otrić-Seoci, naselje i središte općine Pojezerje u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, našlo se prije izvjesna vremena u središtu medijske pozornosti. Riječ je o fenomenu kamenih kugla, koje su pronađene prigodom gradnje autoceste A1 na dionici Dusina – Mali Prolog. Prije tridesetak godina na padinama brda Šubira (510m) nekoliko kugla pronašla je mještanka Mladenka Zlojić, ali to je prošlo nezapaženo. Kada su 2010. radnici minirali tunel na izlazu, južno od hercegovačkoga sela Crveni Grm, kamene kugle pojavile su se u većem broju. Među prvima opisao ih je Jure Divić, novinar iz Vrgorca, koji je slučaj nazvao “Vrgoračke kamene kugle”. Nakon medijske prašine i potrage za kamenim loptama Ministarstvo kulture RH proglasilo je kugle zaštićenom prirodnom vrijednošću na temelju Zakona o zaštiti prirode. Općina Pojezerje, na čelu s načelnikom Borom Dominikovićem, izložila ih je u novouređenu Domu kulture o Otrić-Seocima.

Kamene kugle u zbirci u Otrić-Seocima

Da bi podigao turistički imidž mjesta načelnik je u goste pozvao Semira Osmanagića, “istraživača drevnih civilizacija”, kako se voli predstavljati, poznatijega kao tvorca brdske teorije o bosanskim piramidama u okolici Visokoga. Kao stari meštar za public relations i izvanzemaljske maštarije S. Osmanagić, koji je doktorirao na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu s temom “Civilizacija Maya”, inače bez formalne izobrazbe na polju arheologije ili povijesti, održao je press konferenciju za medije, gdje se našlo nekoliko radijskih izvjestitelja, novinara i fotografa. Continue reading

Magarac u antici

Kada je čuveni povjesničar i poznavatelj Mediterana Fernand Braudel branio svoju doktorsku radnju “Mediteran i mediteranski svijet u doba Filipa II.”, jedan ocjenjivač toga rada zamjerio je mladom kandidatu što je zanemario ulogu i značenje magarca u mediteranskoj povijesti. Magarcu treba, kao najkorisnijoj i najuniverzalnijoj domaćoj životinji naših predaka, odati dužno štovanje. Preci modernog magarca su nubijska i somalijska podvrsta afričkoga divljeg magarca. Ostaci domaćih magaraca koji datiraju iz četvrtog tisućljeća pr. Kr. pronađeni su u Ma’adi u Donjem Egiptu. Bogati Egipćani imali su u štalama više od tisuću magaraca za razne vrste poljodjelskih poslova. U Grčkoj magarci su korišteni kao idealne životinje za rad na uskim stazama u vinogradima.
Prizor iz staroga Egipta
                                         Prizor iz staroga Egipta

Magarac (equus asinus) inteligentna je životinja. Veterinari kažu kako ima nevjerojatnu memoriju – on može prepoznati područja gdje je boravio, kao i druge magarce s kojima se družio prije 25 godina. Continue reading

Doci 2014.

II. arheološka kampanja Doci 2014.

Kasnoantički kompleks na lokalitetu Šipkova glavica u Docima (foto: Z. Grizelj)

Kasnoantički kompleks na lokalitetu Šipkova glavica u Docima (foto: Z. Grizelj)

U razdoblju od 22.10. do 08.11.2014. proveden je nastavak revizijskih arheoloških iskopavanja započetih prošle godine na lokalitetu Šipkova glavica, u naselju Doci, G. Vitina, općina Ljubuški. Tijekom II. kampanje otkrivene su tri kasnoantičke prostorije, koje su dio većeg kasnoantičkog kompleksa. Continue reading