Pečat L. M. Abaskanta na crijepu iz Proboja

Mjesno groblje u Proboju, Ljubuški, odavno je poznato u arheološkoj literaturi. Početkom 20. st. povjesničar Carl Patsch bilježi da se oko katoličkoga groblja u Proboju, koje se nalazi kod izvora Kovačina, prostire rimsko naselje, prepoznatljivo po komadima crijepa i ostacima zidova (Arheološko-epigrafska istraživanja o povjesti rimske pokrajine Dalmacije, Narona, GZM, 16, Sarajevo, 49). Tu su kasnije pronađeni ulomci dvaju rimskih natpisa, miljokaz careva Vibija i Voluzijana iz 3. st., pohranjen u Muzeju Hercegovina u Mostaru (ILIug II, 947), kao i ostaci jedne ranokršćanske crkve (9 x 4,5 m), danas zatrpane i obrasle korovom, što ju je otkrio 1959. župnik u Grljevićima fra Vojislav Mikulić (A. Nikić, Starokršćanske crkve u Hercegovini, Kršni zavičaj 9, Drinovci, 1976., 13). Istraživač antičke prošlosti Ljubuškoga Ivo Bojanovski obišao je probojsko groblje 1979. i zabilježio nalaze kamenih kvadera i žbuke u groblju, što su bili otkriveni prigodom ukopa Mirka Čuvala pok. Frane. On je bio mišljenja da se jedna villa rustica protezala i na današnje groblje (Epigrafski i topografski nalazi sa područja antičke Bigeste (pagus Scunasticus, 100 godina Muzeja na Humcu, Ljubuški, 1985., 87). Početkom 21. st. pronađen je u obližnjem iskopu zemlje blizu groblja jedan pečat na crijepu C. Titi Hermerotis. No on nije ostao osamljen kao nalaz. U rujnu 2014. tijekom radova na novoj grobnici u groblju u Donjem Proboju Tihomir Škrobo iz Donjih Radišića otkopao je više komada staroga crijepa. Na dubini oko jednoga metra pronašao je nekoliko ovećih komada, a na jednom od njih našlo se ime proizvođača. Riječ je o pečatu na krovnome crijepu L(uci) Maltini Abascanti, djelomice oštećenu, ali prepoznatljivu. Ulomak ima dimenzije 23 x 15 x 3 cm, pečat je urezan u kartuši 2,8 x 2,1 cm, visina slova iznosi 0.7 cm. Crijep je solidne i kompaktne građe, blijedo-žućkaste boje.

Crijep i pečat L M. Abascanti

Sličan ulomak s istim pečatom, nešto bolje očuvan, pronađen je 1892. na lokalitetu Odžaci u Radišićima (CIL III, 13340/4; F. Fiala, Prilozi rimskoj arheologiji Hercegovine, GZM V, Sarajevo, 1893., 524), sada u Zemaljskom muzeju BiH u Sarajevu.

Pečat iz Odžaka, Radišići, prema Fiala-Patsch

Pečat tvorničara crijepa Lucija Maltinija Abaskanta iz 1. st. po. Kr. nije široko rasprostranjen. U provinciji Dalmaciji poznata su samo dva primjerka: jedan iz okolice Zadra (CIL III, 2328/19) i drugi iz Salone (CIL III, 3214/9). U Italiji nisu poznati pečati ovoga tvorničara (officinator), ali se pojavljuju proizvođači slična imena: C. Flavius Abascantus (CIL XV, 1, 1142)  i P. Aurelius Abascantus (CIL XV,1 877), iz 1.-2. st. Nomen gentile Maltinius nije čest. Poznato je nekoliko primjera iz srednje Italije (Samnium, Regio IV: AE 1989, 229; AE 2003, 576; AE 1964, 26). Pretpostavlja se da je ime talijanskoga gradića Maltignano iz provincije Ascoli Piceno postalo od gentilicija Maltinius (Nomi d’Italia, red. R. Ambrogio, Novara, 2006., 363). S druge strane nadimak (cognomen) Abascantus grčkoga je podrijetla, sa značenjem “zaštićen od uroka” (βασκαίνω, klevetati, H. G. Liddell, R. Scott, A Greek-English Lexicon, Oxford, 1940., 2). Epigrafski korpusi bilježe njegovu veliku raširenost (EDCS 274 natpisa), posebice u Italiji, Hispaniji, Galiji Narbonensis i Dalmaciji (Onomasticon provinciarum Europae Latinarum, vol. I, ed. B. Lörincz et F. Redö, Budapest, 1994., 1-2), te 51 potvrda u istočnim provincijama gdje je prevladavao grčki jezik: Supplementum Epigraphicum Graecum (SEG) i Inscriptiones Graecae (IG). Nose ga uglavnom oslobođenici – libertini (H. Solin, Beiträge zur Kenntnis der griechischen Personennamen in Rom I, Helsinki, 1971., passim), pa je sva prilika da je i naš L. Maltinius Abascantus bio Grk podrijetlom, koji je dobio slobodu od gospodara Lucija Maltinija i dodao njegovo ime svojemu. Pitanje je gdje se nalazila opekarska radionica L. Maltinija Abaskanta? Dosadašnja mišljenja uglavnom su navodila Salonu kao mjesto proizvodnje (J. J. Wilkes, Importation and Manufacture of stamped Bricks and Tiles in the Roman Province of Dalmatia, in: Roman Brick and Tile, ed. McWhirr, BAR, Oxford, 1979.,71). Ipak, sada kada su dva pečata pronađena u Ljubuškome, nije isključeno da je tvorničar L. Maltinije Abaskant imao pogon za proizvodnju crijepa i na području Proboja ili Radišića. Zaslugom dr. Ante Čuvala crijep s pečatom, kao i ostali ulomci pronađena crijepa, predani su Arheološkoj zbirci Franjevačkoga samostana Humac kod Ljubuškoga.                                                                                      R. Dodig

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s