Pagus Scunasticus

Pagus Scunasticus  

Natpis u živoj stijeni legionara VII. legije L.Domicija, Ljubuški

Natpis na živoj stijeni legionara VII. legije L. Domicija, Ljubuški, prva polovica I. st. po. Kr.

Nakon svršteka Batonovog ustanka 9. g. po. Kr. Rimljani su u potpunosti okupirali područje Ilirika, te su ga podijelili na dvije samostalne provincije Dalmaciju i Panoniju. Vojnu i građansku upravu nad provincijom provodio je carski legat (legatus Augusti pro praetore). U provinciji Dalmaciji bile su stacionirane dvije rimske legije, VII. legija u vojnom logoru Tilurij (Gardun kod Trilja) i XI. legija u logoru Burnum (Ivoševci). Legijski logori su pozicionirani na strateškim položajima odakle su nadzirani putovi prema unutrašnjosti provincije, a uloga legijskih posada bila je iznimno važna u procesu pacifikacije i romanizacije provincije Dalmacije. Nakon vojne okupacije, pored provođenja administrativnog ustroja provincije, važan poduhvat bila je gradnja cestovne mreže kroz provinciju. U gradnji cestovne mreže kroz provinciju Dalmaciju posebno se istaknuo namjesnik Publije Kornelije Dolabella, za vrijeme vladavine cara Tiberija. Pod namjesništvom Dolabelle u razdoblju od 14.-20. g. po. Kr. izgrađeno je pet putnih pravaca iz Salone u dužini od 480 rimskih milja, kojima se prijestlonica Dalmacije povezala sa unutrašnjosti i Panonijom.

Rekonstrukcija spomenika prema M. Abramiću.

Rekonstrukcija spomenika prema M. Abramiću, kojeg su podigli veterani pagi Scunastici Božanskom Augusti i caru Tiberiju. Spomenik je nađen na lokalitetu Zorbinovac u Ljubuškom, a čuva se u Arheološkom muzeju u Splitu.

Ljubuško polje kroz koje teče rijeka Trebižat oduvijek je pružalo povoljne uvjete za život. U prilog tome svjedoče brojna prapovijesna, antička i srednjovjekovna arheološka nalazišta. U Arheološkom leksikonu BiH registrirano je 136 lokaliteta, od čega 42 pripadaju antičkom razdoblju. Navedeni podaci predstavljaju dio poznatog arheološkog potencijala općine Ljubuški. Iz rimskog doba poznata su dva toponima: veteransko naselje Pagus Scunasticus i putna postaja Bigeste na cesti Salona – Narona. Organizirano naseljavanje veterana (deductio veteranorum) počelo se provoditi od doba cara Augusta. Legionarima bi se nakon konačnog otpusta (missio honesta) osigurala nagrada u obliku dodjele zemlje (missio agraria) ili novačanog iznosa (missio nummaria). Na području Ljubuškog polja imamo epigrafsku potvrdu dedukcije gdje su veterani naselja Pagus Scunasticus podigli natpis (aru) u čast Božanskom Augustu i vladajućem caru Tiberiju 14. g. po. Kr. Isluženim veteranima dodijeljena je zemlja u ageru kolonije Narone (Ljubuško polje), gdje su evidentirani ostaci gospodarskih imanja (fundi, praedia i villae rusticae) i epigrafski spomenici 12 rimskih postrojbi. Područje doline Trebižata na kojem se u antičkom razdoblju nalazio Pagus Scunasticus i mansio Bigeste, poznato je po velikoj koncentraciji spomenika veterana VII. legije s natprosječnim brojem godina provedenim u službi, što ukazuje na postojanje vexillium veteranoruma. Na području današnjeg Ljubuškog nađeno je 11 spomenika VII. legije na kojima se spominje 11 veterana i jedan vojnik, od kojih devetorica potječu iz Male Azije, jedan iz Makedonije, a za dvojicu nije poznato mjesto podrijetla. Na nadgrobnim spomenicima prevladava dvočlana imenska formula s filijacijom, navodom tribusa, porijeklom i brojem stipendija (godišnje vojničke plaće). Među inim, zanimljiv je spomenik veterana Lucija Domicija iz Male Azije, koji je dobio 33 godišnje stipendije. Natpis je isklesan na velikoj živoj stijeni vapnenca u tehnici plitkog reljefa. Natpis L.Domicija poslužio je E. Ritterlingu za datiranje dolaska VII. legije u provinciju za vrijeme Batonovog ustanka. Bojanovski je pretpostavio kako se na lokalitetu Filovača gdje je spomenik nađen, nalazilo veteransko naselje i imanje koje je pripadalo veteranu VII. legije Luciju Domiciju i njegovom bratu vojniku VII. legije Gaju Domiciju, koji su bili rodom iz Myliade u Maloj Aziji.

Glavnina epigrafske građe iz Ljubuškoga potječe iz I. st. po. Kr., tek manji dio iz II. st. po Kr. a gotovo svi natpisi su vojničkog karaktera. Važno je pomenuti auksilijarni vojni logor Gračine na Humcu, koji je pružao zaštitu i sigurnost antičkoj Naroni od Delmata. Vojni logor na Gračinama pozicioniran je na krajnjem istoku teritorija nekadašnjeg delmatskog saveza, koji se rasprostirao između rijeke Krke i Neretve. Pojedini istraživači smatraju kako je vojni logor na Gračinama južna točka „delmatskog limesa“, kojeg čine auksilijarni kasteli zajedno sa dva legijska logora (Tilurij i Burnum) raspoređeni duž delmatskog područja od rijeke Neretve do Krke. Prilog o vojnom logoru Gračine. možete pročitati ovdje https://arheohercegovina.com/2013/10/03/rimski-kompleks-gracine/

 

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s