Pagus Scunasticus  

Natpis na živoj stijeni legionara VII. legije L. Domicija, Ljubuški, prva polovica I. st. po. Kr.

Nakon svršteka Batonovog ustanka 9. g. po. Kr. Rimljani su u potpunosti okupirali područje Ilirika, te su ga podijelili na dvije samostalne provincije Dalmaciju i Panoniju. Vojnu i građansku upravu nad provincijom provodio je carski legat (legatus Augusti pro praetore). U provinciji Dalmaciji bile su stacionirane dvije rimske legije, VII. legija u vojnom logoru Tilurij (Gardun kod Trilja) i XI. legija u logoru Burnum (Ivoševci). Legijski logori su pozicionirani na strateškim položajima odakle su nadzirani putovi prema unutrašnjosti provincije, a uloga legijskih posada bila je iznimno važna u procesu pacifikacije i romanizacije provincije Dalmacije. Nakon vojne okupacije, pored provođenja administrativnog ustroja provincije, važan poduhvat bila je gradnja cestovne mreže kroz provinciju. U gradnji cestovne mreže kroz provinciju Dalmaciju posebno se istaknuo namjesnik Publije Kornelije Dolabella, za vrijeme vladavine cara Tiberija. Pod namjesništvom Dolabelle u razdoblju od 14.-20. g. po. Kr. izgrađeno je pet putnih pravaca iz Salone u dužini od 480 rimskih milja, kojima se prijestlonica Dalmacije povezala sa unutrašnjosti i Panonijom.

Rekonstrukcija spomenika prema M. Abramiću, kojeg su podigli veterani pagi Scunastici Božanskom Augusti i caru Tiberiju. Spomenik je nađen na lokalitetu Zorbinovac u Ljubuškom, a čuva se u Arheološkom muzeju u Splitu.

Ljubuško polje kroz koje teče rijeka Trebižat oduvijek je pružalo povoljne uvjete za život. U prilog tome svjedoče brojna prapovijesna, antička i srednjovjekovna arheološka nalazišta. U Arheološkom leksikonu BiH registrirano je 136 lokaliteta, od čega 42 pripadaju antičkom razdoblju. Navedeni podaci predstavljaju dio poznatog arheološkog potencijala općine Ljubuški. Iz rimskog doba poznata su dva toponima: veteransko naselje Pagus Scunasticus i putna postaja Bigeste na cesti Salona – Narona. Organizirano naseljavanje veterana (deductio veteranorum) počelo se provoditi od doba cara Augusta. Legionarima bi se nakon konačnog otpusta (missio honesta) osigurala nagrada u obliku dodjele zemlje (missio agraria) ili novačanog iznosa (missio nummaria). Na području Ljubuškog polja imamo epigrafsku potvrdu dedukcije gdje su veterani naselja Pagus Scunasticus podigli natpis (aru) u čast Božanskom Augustu i vladajućem caru Tiberiju 14. g. po. Kr. Isluženim veteranima dodijeljena je zemlja u ageru kolonije Narone (Ljubuško polje), gdje su evidentirani ostaci gospodarskih imanja (fundi, praedia i villae rusticae) i epigrafski spomenici 12 rimskih postrojbi. Područje doline Trebižata na kojem se u antičkom razdoblju nalazio Pagus Scunasticus i mansio Bigeste, poznato je po velikoj koncentraciji spomenika veterana VII. legije s natprosječnim brojem godina provedenim u službi, što ukazuje na postojanje vexillium veteranoruma. Na području današnjeg Ljubuškog nađeno je 11 spomenika VII. legije na kojima se spominje 11 veterana i jedan vojnik, od kojih devetorica potječu iz Male Azije, jedan iz Makedonije, a za dvojicu nije poznato mjesto podrijetla. Na nadgrobnim spomenicima prevladava dvočlana imenska formula s filijacijom, navodom tribusa, porijeklom i brojem stipendija (godišnje vojničke plaće). Među inim, zanimljiv je spomenik veterana Lucija Domicija iz Male Azije, koji je dobio 33 godišnje stipendije. Natpis je isklesan na velikoj živoj stijeni vapnenca u tehnici plitkog reljefa. Natpis L.Domicija poslužio je E. Ritterlingu za datiranje dolaska VII. legije u provinciju za vrijeme Batonovog ustanka. Bojanovski je pretpostavio kako se na lokalitetu Filovača gdje je spomenik nađen, nalazilo veteransko naselje i imanje koje je pripadalo veteranu VII. legije Luciju Domiciju i njegovom bratu vojniku VII. legije Gaju Domiciju, koji su bili rodom iz Myliade u Maloj Aziji.

Glavnina epigrafske građe iz Ljubuškoga potječe iz I. st. po. Kr., tek manji dio iz II. st. po Kr. a gotovo svi natpisi su vojničkog karaktera. Važno je pomenuti auksilijarni vojni logor Gračine na Humcu, koji je pružao zaštitu i sigurnost antičkoj Naroni od Delmata. Vojni logor na Gračinama pozicioniran je na krajnjem istoku teritorija nekadašnjeg delmatskog saveza, koji se rasprostirao između rijeke Krke i Neretve. Pojedini istraživači smatraju kako je vojni logor na Gračinama južna točka „delmatskog limesa“, kojeg čine auksilijarni kasteli zajedno sa dva legijska logora (Tilurij i Burnum) raspoređeni duž delmatskog područja od rijeke Neretve do Krke. Prilog o vojnom logoru Gračine. možete pročitati ovdje https://arheohercegovina.com/2013/10/03/rimski-kompleks-gracine/