Čapljinsko naselje Bivolje Brdo (910 st., 101 ha površine prema Prostornome planu općine Čapljina, Mostar 2012, 16, 19) nalazi se u sjevernom dijelu općine uz lijevu obalu Neretve. U Arheološkom leksikonu BiH 3 (25.110) zabilježen je lokalitet Gradina, na kojemu se nalazi prapovijesna gradina, kasnoantička tvrđava i srednjovjekovno naselje. Na površini vide se ulomci prapovijesne i rimske keramike, maltera i opeke. Marko Vego (Glasnik Zemaljskog muzeja XII, 1957, 267-276) kratko je opisao srednjovjekovno naselje Bivolje Brdo, koje se spominje u 12. i 13. st. (Berdo). Misli da je grad porušen u 14. st. kada se počinje razvijati Počitelj. Nažalost, nikakvih arheoloških istraživanja nije bilo na lokalitetu Gradina, koji je u vojnotopografskoj mapi 1:25.000 upisan kao Brijeg (kota 184m) u zaseoku Strmac, tristotinjak metara zračne linije južno od Neretve.

Mapa Bivoljega Brda

Prigodom posjeta naselju u siječnju 2014. doznali smo da su na Gradini 1967. pronađena dva metalna predmeta, koji mještani nazivaju “srgovi” (tur. motka). Danas se nalaze u privatnome posjedu, pa smo ljubaznošću vlasnika snimili ih i izmjerili. Mišljenja smo da je riječ o srednjovjekovnome oružju na motki (engl. Pole arms), koje je opisao V. Ćurčić, Starinsko oružje u Bosni i Hercegovini, Glasnik Hrvatskog državnog muzeja u Sarajevu, LV (1943), Sarajevo, 1944., 21-226. Za naš slučaj informativan je i dalje priručnik A. Demmin, Die Kriegswaffen in ihrer historischen Entwickelung, Leipzig, 1869. Jednostavniji tip nalikuje na alatku kosor, Ćurčić za nj rabi naziv kosier, dug 35 cm, s usadnikom za motku i rupom za čavao. Pješačko oružje toga tipa spada u tzv. bojne kose, njemački Kriegsense, čiji su nalazi prilično rijetki u Hercegovini. U Zemaljskom muzeju u Sarajevu zabilježen je samo jedan primjerak (Ćurčić 1944, 1). A. Demmin 447, br. 2, prikazao je sličan tip  češke bojne kose iz 14. st. Za slično oružje od 14-17. st. Francuzi su upotrebljavali izraz faux, od latinskoga falx, srp.

Složeniji tip oružja iz Bivoljega brda uz srpoliki dio ima i šiljak navrh srpa, ukupne duljine 35 cm, od čega na usadnik za motku otpada 11 cm. Na usadniku vidljive su dvije rupe za čavao. Ćurčić ga zove glefa, prema njemačkom  Gläfe (fr.  guisarme, engl. gisarme), od čega je u Zemaljskom muzeju u Sarajevu sačuvan jedan primjerak (Ćurčić 1944, br. 2), a u beogradskom muzeju nešto prostiji tip ((Ćurčić 1944, br. 3). U evidenciji A. Demmina prikazano je nekoliko tipova glefa (Gläfen, 1-6). Uz naziv gisarme za ovo srpasto oružje sa šiljkom Englezi imaju još izraz “Bill hook” ili “Billhook”.

Pješačko oružje 12-15. st. prema A. Demminu i V. Ćurčiću  

R. Dodig, siječanj 2014.