Bilig u Služnju

Srednjovjekovni nadgrobni spomenik Ugrina Vratušića

Srednjovjekovni nadgrobni spomenik Ugrina Vratušića

Bilig u Služnju

U čitlučkom naselju Služanj (687 st., popis 1991.) bila je od ranije poznato grobište biliga (stećaka), koje se nalazi u današnjem katoličkom mjesnom groblju (Šamčevina, N 43°13’43”, E 17°40’14”) i u njegovoj neposrednoj blizini (Kekinovac). Evidentirano je 12 spomenika – 11 škrinja i jedan sljemenjak, od kojih je šest primjeraka ukrašeno (Š. Bešlagić, Stećci: Kataloško topografski pregled, Sarajevo, 1971., 316). Među njima ističu se veličinom i obradom tri primjerka – jedna škrinja u groblju, jedan sljemenjak i visoka škrinja s postoljem sjeverno od groblja. U lipnju 2013. skupina mještana, na poticaj i pod vodstvom dr. fra Roberta Jolića, očistila je grobište biliga, posebice one izvan groblja, koji su bili obrasli grmljem i drvećem. Unutar groblja ležala je jedna škrinja, koja je bila dobrim dijelom utonula u zemlju, jer je bilo očito da je pala s postolja, kamene ploče koja se bila nagnula i također djelomice utonula u zemlju. Uz malo više truda bilig je uspravljen i postavljen na ploču, koja je prethodno izravnana i učvršćena. Prema kratkoj vijesti o akciji čišćenja biliga, ispod ploče bila je gomila kostiju, s pet ili šest lubanja (R. Jolić, Uređivanje stećaka na Služnju, Naša ognjišta, 7-8, 2013., 18). Šteta je što grob nije arheološki istražen, već je ploča nivelirana i učvršćena betonskom smjesom. Uspravljeni bilig, u obliku visoke škrinje s kosim stranama prema bazi s postoljem, zaista je impozantnih dimenzija: Visina 209 cm, širina 149 cm (na vrhu), 117 cm (u bazi), debljina 69 cm (na vrhu), 59 cm (u bazi). Postolje u obliku ploče ima prosječne dimenzije 225 x 165 x 30 cm. Nije imalo u sredini udubljenje za ležište biliga, što je ubrzalo njegovo padanje. Bilig je sa svih strana ukrašen visokim i vitkim arkadama, s južne i sjeverna strane po pet, te po dvije s bočnih strana. Arkade na gornjem dijelu imaju križ, a na vrhu potkovičasto udubljenje gotova kružna oblika. Na vrhu spomenika sa svih strana uklesan je reljefni friz, koji se sastoji od crte u obliku užeta i  spiralnih vitica loze s trolistom.

Ipak, bilig u Služnju dugo je skrivao tajnu. Ispod arkada s južne strane, koja je bila vjerojatno stoljeće-dva ispod zemlje, otkriven je natpis pisan humčicom (ćiriličnim pismom u Humskoj Zemlji). Natpis je uklesan u jednom redu i glasi: СИ БИЛЕГЬ УГРИНА ВРАТУШИЋА/Si bileg Ugrina Vratušića/Ovo (je) bilig Ugrina Vratušića. Slova su grafijom tipična za broćanske natpise, njih devet koliko ih je bilo do sada poznato (M. Šimić, Jezik natpisa na stećcima u Brotnju, Zbornik Brotnjo 4, Čitluk, 2006., 50-76). Karakterističan je oblika slova “V”, koji se na broćanskim natpisima piše s jednim trbuhom i dvije horizontalne haste. Dakle, natpis otkriva novo ime – Ugrin Vratušić, nepoznato u pisanim vrelima. U srednjovjekovnim natpisima u Brotnju spominje se šest rodova:  Ivanović, Komlinović, Maršić, Rakojević, Vuković i Zloušić (M. Šimić, 68), kojima se sada pridružuje Vratušić. Prezime je s etimološke strane jasno, najvjerojatnije izvedenica od nadimka Vratuša, čovjek istaknuta (duga) vrata. Zanimljivo je da ne postoji u korpusu prezimena u Hrvatskoj, a najbliže su mu analogije Vratonja, Pazin, Vratonjić, Dubrovnik i Vratović, uglavnom Rijeka, Pula, Pazin, Buzet (F. Maletić, P. Šimunović, Hrvatski prezimenik 2, Zagreb, 2008., 579.). Ime Ugrin  etnonim je od staroga naziva za Mađara, a susreće se u hrvatskoj antroponimiji  (M. Šimundić, Rječnik osobnih imena, Zagreb, 1988., 348) i u srpskim pisanim izvorima (M. Grković, Rečnik ličnih imena kod Srba, Beograd, 1977., 200). Inače se u Brotnju u srednjem vijeku spominju i narodna i biblijska imena: Grgur, Ivaniš, Juraj, Radič, Radiša, Radovan i dr. (M. Šimić, 68). Rijedak je oblik bileg, jer na ikavskom području  preteže bilig, u ekavaca beleg, a nađe se i oblik bjeljeg u Crnoj Gori. P. Skok misli da je riječ preuzeta iz avarsko-turkijskih jezika (s.v. biljeg, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika 1, Zagreb, 1971., 150). I ovaj natpis svjedoči o ukorijenjenosti pučkoga naziva bilig u Humskoj zemlji odnosno Hercegovini umjesto umjetnoga stećak.

Reklo bi se da se Vratušići ne spominju  u starim pisanim vrelima. Ipak, zabilježen je u jednom osmanskom popisu blizu Studenaca  sedamdesetih godina 16. st. lokalitet Vlatušići, čija bliža ubikacija nije utvrđena (A. Aličić, Prilog izučavanju istorije Ljubuškog i okolice u XV i XVI stoljeću, u: 100 godina Muzeja na Humcu, Ljubuški, 1985., 191). Možda se u nazivu Vlatušići krije spomen Vratušića sa služanjskoga biliga? On tipološki pripada skupini biliga čije motive M. Wenzel svrstava u “arkade s potkovičastim lukovima” (Ukrasni motivi na stećcima, Sarajevo, 1965., 55-87). Nalaze se pretežito u hercegovačkim središtima: Š. Brijeg, Mostar, Stolac, Čapljina, Nevesinje, Čitluk i dr. Kako po tipološkim osobinama, tako i po paleografskim, samo jedan poluglas u krajnjoj poziciji, možemo ga datirati u drugu polovicu 15. st.

Radoslav Dodig

Ukrašeni sljemenjak na sjevernom dijelu nekropole u Služnju

Ukrašeni sljemenjak na sjevernom dijelu nekropole u Služnju

Sjeverni dio srednjovjekovne nekrople u Služnju

Sjeverni dio srednjovjekovne nekrople u Služnju

Strana biliga na kojoj se nalazi natpis Ugrina Vratušića

Strana biliga na kojoj se nalazi natpis Ugrina Vratušića

Natpis na biligu glasi:СИ БИЛЕГЬ УГРИНА ВРАТУШИЋА/Si bileg Ugrina Vratušića/Ovo (je) bilig Ugrina Vratušića.

Natpis na biligu glasi:СИ БИЛЕГЬ УГРИНА ВРАТУШИЋА/Si bileg Ugrina Vratušića/Ovo (je) bilig Ugrina Vratušića.

 

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s