Grobni tumuli u Hercegovini

Veći brončanodobni tumul

Najbrojniju grupu prethistorijskih nalazišta u Hercegovini, čine nadgrobni spomenici pod nazivom tumuli, gomile, gromile ili humke. Kameni tumuli zastupljeni su u velikom broju na području cijele Hercegovine i Zadinarja, dok su kameno zemljani tumuli više zastupljeni na području Gornje Hercegovine i Bosne. Grobni tumuli (gomile) podizani su u čast jednog ili više pokojnika, na mjestima povoljnim za njihovu izgradnju i obavljanje pogrebnih rituala. Dimenzije tumula kreću se od nekoliko metara pa do 30 m u promjeru baze, koja može biti kružnog, eliptičnog ili nepravilnog oblika. Nakon odabira povoljnog mjesta za podizanje tumula, gradila se kamena grobna konstrukcija u obliku ciste (škrinje), sa po dvije uzdužne i poprečne strane od kamenih ploča. Prosječna dimenzija kamenih cisti iznosi 100 x 45 cm, unutar kojih su polagani posmrtni ostaci pokojnika u zgrčenom (hocker) položaju. Ponekad se u grobnoj cisti tumula može nalaziti više osoba, a ponekad grobna cista može biti prazna, koja je posvećena osobi određene prethistorijske zajednice čiji posmrtni ostaci nisu nađeni (kenotaf). Kamena cista poklapa se većom sedimentnom ili amorfnom kamenom pločom. Ne postoje pravila u orijentaciji kamenih cisti, mogu biti u pravcu istok zapad ili sjever jug s većim odstupanjima. Postoje tumuli bez grobne arhitekture, gdje su pokojnici pokopani u jame nad kojima je podignut tumul. Grobni tumuli mogu imati unutarnji i vanjski kameni vijenac, a mogu biti podignuti bez vijenaca. Unutarnji vijenac ima funkciju ojačanja grobne arhitekture odnosno kamene ciste, dok vanjski vijenac formiran od krupnog amorfnog kamenja ojačava kupasti kameni nasip same gomile odnosno tumula. Visina tumula može iznositi do 5 m. Tijekom pogrebnog rituala prakticiralo se stavljanje priloga uz razbijanje keramičkog posuđa (daće). Među pokretnim nalazima dominiraju fragmenti keramičkog posuđa, a rijeđe su zastupljeni nalazi oruđa, oružja i nakita od kamena (kremena), kosti i bronce. Brojni tumuli podizani su na istaknutim položajima, pa su često u recentnijim razdobljima korišteni kao promtračnice, orijentiri u prostoru ili kao mjesta razgraničenja pojedinih naselja i posjeda. Skupine od više tumula pozicionirane su po brdskim visoravnima, na kosama oko kraških polja, te na blagim padinama brda i brežuljaka.

Najstariji tumuli na hercegovačkom području potječu iz razdoblja eneolitika (3500. – 2300 pr. Kr) kao što je tumul br. 11 na lokalitetu Ljeskova glavica u Ljubomiru kod Trebinja i tumul.br. 1 u Orahu kod Bileće. Priličan broj kamenih tumula u hercegovačkom području pripada ranom brončanom dobu (2300.- 1600. pr. Kr), kao što su tumul iz Vinjana, gdje je kao prilog pronađen triangularni brončani bodež svojstven mlađoj fazi ranog brončanog doba (Br. A2), potom Hrtova gomila u Posuškom gracu, tumul u Cerovom Docu, Grude, Ljubomir u Trebinju i mnogi drugi. Pokapanje pod tumulima nastalo je tijekom procesa indoeuropeizacije naših prostora seobama indoeuropskih zajednica iz stepsko pontskog područja koje su prouzročile asimilaciju i pomjeranje starih kultura, te formiranje novih kultura. U rano brončano doba na području Dalmacije i Hercegovine egzistirala je cetinska i posuška kultura. Pokapanje pod tumulima nastavlja se u srednjem brončanom dobu (1600. – 1300. pr. Kr), kao i u kasnom brončanom dobu. U kasnom brončanom dobu područja određenih kultura su znatno više izraženija nego u prijašnjim razdobljima. Na prostoru između rijeke Krke i Neretve rasprostirala se delmatska kulturna skupina. Prostor ove grupe određivali su geografski uvjeti, klima i planinski lanac koji je područje ove kulturne grupe odvajao od pozadine. Područje delmatske kulturne grupe obuhvatalo je srednju Dalmaciju, zapadnu Hercegovinu i Zadinarje, na istom području razvila se željeznodobna skupina Delmata odnosno srednjodalmatinska kulturna skupina, koja je napustila pokapanja pod tumulima, dok je na području istočne Hercegovine zadržana stara tradicija pokapanja pod tumulima.

Ne postoji precizna evidencija o broju tumula na području Hercegovine, dio tumula djelomično je registriran i obrađen u Arheološkom leksikonu BiH. Na geografskom području Hercegovine postoji više desetaka tisuća tumula iz brončanog doba. Nažalost, svakim danom sve više je izraženija devastacija tumula, od strane teške mehanizacije prilikom izvođena građevinskih radova i kultivacije tla kraškog područja.