Kao što je poznato, Grci su s osnivanjem kolonija na istočnoj jadranskoj obali donijeli i kulturu vinove loze. Ipak, značajna proizvodnja vina razvila se istom nakon rimskih osvajanja. Premda nemamo izravnih pisanih podataka o vinogradarstvu na području provincije Dalmacije, o njegovu razvoju možemo djelomice saznati na temelju arheoloških ostataka. Među njima zanimljivi su pronalasci tijesaka (preša, turnjača) za grožđe. U Hrvatskom primorju istraženi su i opisani tijesci – zvani često torkulari (od latinskoga torqueo, uvijati, vrtiti), u Solinu (Kapljuč, Manastirine, Forum), na Hvaru (Kupinovik), Ugljanu (Muline) i drugdje.

                                      Torkular u Mogorjelu

      Što se tiče Hercegovine najpoznatiji je nalaz tijeska u Mogorjelu, koji je opisao i rekonstruirao sedamdesetih godina dr. Ivo Bojanovski. Radio je na principu poluge pokretane mehaničkim putem. Na kamenim stožerima, zvanim stipites, uglavljivalo se vitlo (sucula), a iznad njega duga drvena greda (prelum), na čijem je kraju bio učvršćen ovalni drveni klip (orbis olearius). Klip je okretanjem vitla pritiskao grožđe u pletenom košu, koji je bio postavljen na kružnu kamenu ploču (area), sa žlijebom u obliku kružnice (canalis rotunda). Grožđani sok tijekom tiještenja otjecao je žlijebom u poseban kameni spremnik, gdje se taložio. Prikupljeni mošt grabio bi se i ulijevao u pitose, amfore i mlade kozje mješine i otpremao u posebne prostorije za vrenje (fermentaciju).

                                     Area, Višići, sada u Mogorjelu

      Međutim, manje je poznat podatak da su ostaci tijeska pronađeni na još nekoliko lokaliteta u Hercegovini – Višići, Čerin, Ljubuški i Bihovo kod Trebinja. Sve areje (podlošci) u Hercegovini pripadaju istom kružnom tipu. U Višićima, gdje je otkopana velika villa rustica, promjer areje iznosio je 85 cm, a žlijeba za otjecanje vina pet cm. Ona u Mogorjelu, koja je bila znatno oštećena, imala je promjer 90 cm. Stoga je Bojanovski areju iz Višića ugradio u rekonstruirani tijesak u Mogorjelu.

                                                            Area, Čerin

      U dvorištu Župnoga ured Čerin čuva se kamena areja od tijeska čiji je promjer 90 cm. U proljeće 2012. u Ljubuškom je, na predjelu zvanom Plantaža, pronađena također kamena areja za tiještenje vina promjera 100 cm, čiji je žlijeb širok pet cm. U Bihovu kod Trebinja podložak za tiještenje bio je četvrtasta oblika.

Novopronađena area iz Ljubuškoga

      Može se postaviti pitanje, jesu li ostaci pronađenih tijesaka služili za preradu vina ili ulja? Naime, dr. Ivo Bojanovski piše da je riječ o uljari, čiji je kapacitet bio tri do četiri tisuće litara ulja. Ipak, dopušta da se pored pogona za ulje nalazio i tijesak za grožđe. Arheolozi nisu uvijek sigurni za što je tijesak služio jer nije bilo razlike u konstrukciji preše za vino od one za ulje. Međutim, treba imati na umu da maslinarstvo nije bilo razvijeno u Hercegovini u rimsko doba. Masline traže toplije uvjete od loze. Starija maslinova stabla u antici mogla su preživjeti temperaturu do -11, ali su mlađa stradavala već iz -7 stupnjeva. Loza je mogla podnijeti temperaturu i do -18° C. Usto, mnogi kameni spomenici iz antike, pa i srednjega vijeka, imaju prizore loze i grožđa (Čapljina, Čitluk, Mostar, Stolac). Nije poznat nijedan spomenik s reljefom masline ili branja maslina. Kult zaštitnika vina i vinove loze – boga Libera, dobro je potvrđen u Hercegovini. U Ljubuškom su pronađena tri natpisa u slavu boga Libera.
prosinac 2013 R. Dodig