Bung(u)rovine – Burgruine ili ne?

Istražujući trasu rimske ceste Salona-Narona na području Ljubuškoga Ivo Bojanovski u više navrata spomenuo je lokalitet Bungrovine u D. Radišićima, 3,5 km sz. od Ljubuškoga. U jednom članku, objavljenom u zborniku “100 godina Muzeja na Humcu”, pobliže se pozabavio njime. Navodi da se Bungrovine nalaze na lokalitetu Dračevica, u zaseoku Sadine, u Donjim Radišićima, a da njihov naziv potječe od njemačkoga “Burgruine” (ruševine tvrđave). Na njihovu mjestu Bojanovski locira putnu postaju Bigeste. Prema onoj staroj Quandoque bonus dormitat Homerus, harni i marni bilježnik rimskih starina u Hercegovini gospar Ivo pogriješio je.

U ljubuškom katastru predio zvan Bungurovine zahvaća u najvećem dijelu čestice u polju Beriš, većim dijelom oranice, manjim vinogradi, na granici s Ljubuškim, sjeverno od groblja Kosova Gorica (k.č. 1415-k.č.1478). Tek manji dio Bungurovina pripada D. Radišićima, dok se Dračevica prostire u Radišićkom polju, bliže granici s Probojem. No i u gruntovnome uredu u Ljubuškom (K.o. Humac, Posjedovnica str. 329) navodi se čestica 24-1 i 24/2 Bungurovina – vinograd i čestica 24/3 Bungurovina – oranica. Nazivi su ubilježeni u gruntovnici krajem 19. st., što znači da su postojali i prije austro-ugarskoga zaposjednuća Hercegovine 1878.

Rimska cesta preko Bungurovina, Humac, Ljubuški

Rimska cesta preko Bungurovina, Humac, Ljubuški

U specijaliziranim rječnicima poput G. Doerfer, Türkische und mongolische Elemente im neupersichen II, Wiesbaden, 1965., 289, zabilježena je turska riječ bulgur, u značenju “gruba zrna”, “oljuštene žitarice” (njem. Grütze, engl. hulled grain), koja je prodrla u balkanske jezike (hrvatski, srpski, bugarski, rumunjski, bošnjački) i u ruski. Bulgur odnosno bungur u Hercegovini označuje smrvljenu pšenicu (kukuruz ili ječam), prekrupu. Postoji i jelo od bungura – pilav. Milan Nosić navodi u svojemu “Rječniku posuđenica iz turskoga jezika”, Rijeka, 2005., 103, pojam bungurovina: “Njiva na kojoj se uzgaja pšenica za bungur”. Kao potvrdu za to upravo navodi toponim Bungurovine: Dio Ljubuškoga polja gdje je uzgajano žito od kojega je pravljen bungur. Katkad je otpalo drugo nenaglašeno “u”, pa se može čuti i Bungrovine.

Prostrani poljski put vodi od Dračevice, preko Bungurovina i Kosove Gorice prema Gračinama. Ucrtan je i u topografsku mapu 1:25.000. Zacijelo je riječ o ostacima rimske ceste Salona-Narona, što je dobro procijenio I. Bojanovski. Ali toponim Bung(u)rovine nema veze s germanizmom Burgruine već s turcizmom bulgur (na koji je pridodan sufiks –ovine).

                                                              R. Dodig, prosinac 2013.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s