Ruševine na Utvici, Vitina, Ljubuški

U Arheološkom leksikonu BiH, sv. 3 (25.326), zabilježen je lokalitet “Utvica”, čiji je auktor Boško Marijan. Kratko se navodi da je riječ o rimskome naselju s ostacima zidova rimskih zgrada i ulomaka crijepa iz 1-4. st., s pozivom na Ćiru Truhelku i njegov članak “Rimske iskopine u Vitini”, Glasnik Zemaljskoga muzeja V, Sarajevo, 1893, 676. U tom članku Truhelka vrlo šturo piše “U Utvici na zemljištu Mije Borasa i M. Solda našao sam opeke i kojekakvih ruševina”. Pitanje je gdje se nalazi Utvica iz Truhelkina članka. Vjerojatno je riječ o zaseoku u Vitini, koja po službenim statistikama ima 11 zaselaka, od kojih je jedan Utvica. Nalazi se ispod istoimena brda, s njegove južne strane uz cestu Vitina – Grude. Tim ostacima o kojima je pisao Truhelka danas se gubi trag. No što je s brdom Utvica (kota 231m), koja se nalazi u brdskom lancu Zelengora-Planikovača-Utvica, sjeverno od ceste Ljubuški – Vitina – Grude? Nju spominje, također vrlo kratko Ć. Truhelka u navedenu članku. Pišući o ostacima ranokršćanskoga oratorija u selu Borasi u Vitini (danas Šipkova glavica u Docima), navodi da se “selo uzdiglo na podnožju brežuljka Utvice, na kome također bijaše prehistorička naseobina. U srednjem vijeku bijaše tu i nekakva stražarnica, a podor joj se još vidi” (str. 676). Njegov opis brda Utvice i ruševina na njemu nije našao mjesta u Arheološkome leksikonu.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Ruševine na vrhu Utvice (231m)

Na topografskoj mapi 1:25.000, list Makarska, br. 574-2-4 iz 1976, upisana je kota Utvica (231) s vrhom nazvanim Stari grad (N 43°15’22.21″  E 17°27’44.93″). Ponukani spomenutim opisima krenuli smo na brdo s namjerom provjeriti Truhelkine navode. I zaista, stari i pouzdani pionir hercegovačke arheologije Ćiro Truhelka bijaše u pravu. S južne strane brda, u podnožju vrha, pronašli smo na površini nekoliko ulomaka atipične prapovijesne keramike. Radi se o slabo pečenim primjercima, grublje obrade, žućkasto-smeđe boje s primjesama kvarcita, debljine 0,6-0,8 cm, uz jedan komad s ostacima vrpčaste ručke. Dva ulomka pronađena su uz ostatke temelja nekakva objekta (6 x 4 m) u suhozidu, prosječne debljine 0,5m. Inače južna strana Utvice bila je pogodna za jedno prapovijesno naselje. Blizu vrha Utvice, s njegove jugoistočne strane, naziru se ostaci manjega četvrtasta objekta od suhozida debljine 1,30 m. Od njega se pružaju ostaci temelja suhozida, prosječne debljine 1 metra, u duljini kojih četrdesetak metara pravcem sjever – jug. Ne vide se tragovi maltera, kamenje je vrlo malo obrađeno s vanjske strane, a na dva-tri mjesta tragovi zida se gube. Treba imati u vidu da su Austrijanci u Prvom svjetskom ratu na brdskoj liniji Ljubuški-Radišići-Proboj-Vitina zidali i ukopavali topovske položaje, jer sam zid ne odaje duboku starinu.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Keramički nalazi na Utvici

Na vrhu Utvice danas se nalaze urušeni ostaci nekoga objekta, s krupnim i sitnim kamenjem pomiješanim zemljom, možda kružna oblika, promjera oko 8 metara i visine dva do tri metra. Ne zamjećuju se tragovi maltera, niti smo pronašli ulomke keramike ili crijepa. Tu i tamo nazire se kakav primjerak poluobrađena ili slabije obrađena kamena kvadera ili ploče. S vrha Utvice puca naširoko pogled na Vitinsko, Ljubuško i Veljačko polje i na predjelo gornje Vitine, Klobuka i Radišića. Možda je riječ o kakvoj promatračnici ili kuli iz srednjega vijeka, kako je naslućivao Truhelka?

Fra Petar Bakula u svojemu Šematizmu (Schematismus topographico-historicus Custodiae provincialis et Vicariatus apostolici in Hercegovina, Spalati, 1867, 171) piše da se u Utvici, blizu Vitine, vide mnoge ruševine, s predajom da je tu bio samostan s crkvom. U utvičkom klancu  zbio se čuveni boj 31. svibnja 1832. kada je Osman beg Manov porazio ljubuškoga kapetana  Sulejmana bega. Utvicu spominje i M. Vego (Naselja bosanske srednjevjekovne države, Sarajevo, 1957, 122), koji navodi da se ona nalazi na jednom povećem brdu nad selom Borasima,  a prozvana je po Radiču Utvičiću, koji se spominje u Foči 1467. I ništa drugo. Utvica je zoonim, deminutiv od utva – vrsta patke (Tadorna tadorna). Nema pouzdanih argumenata da vežemo Radiča Utvičića za Utvicu, osim što se oba imena odnose na utvu. U jednom popisu župa samostana Zaostrog 1599. spominje se župa Veljaci s naseljima, od kojih je jedno Futica, vjerojatno Utvica (K. Jurišić, Katolička crkva na Biokovsko-neretvanskom području u doba turske vladavine, Zagreb, 1972, 138.).

R. Dodig, prosinac 2013.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s