U lapidariju Arheološke zbirke Franjevačkoga samostana Humac kod Ljubuškoga nalazi se nadgrobni spomenika vojnika III. Alpske kohorte Betulona koji je dobro poznat u arheološkoj literaturi.

Riječ je o vojničkoj nadgrobnoj steli visine 1,84m, širine 0,61m i debljine 0,24m, koja se sastoji od zabata i arhitrava, edikule s natpisom i podnožja s ostacima usadnika. Krajeve trokutna zabata rese dva akroterija s trima laticama palmete, ispod kojih su reljefi rozeta. Središnji akroterij na vrhu zabata u obliku pinije otučen je u gornjem dijelu. U središnjem dijelu profilirana zabata nalazi se poprsje u reljefu. Prvi ga je objavio A. Betz, čije se čitanje natpisa dugo održalo: Betulo Kar/nis f(ilius) domo / Eguius mil(es) / coh(ortis) III Alp(inorum) / an(norum) XL stip(endiorum) XXI / h(ic) s(itus) e(st) t(estamento) f(ieri) i(ussit) / Valerius sig(nifer) / h(eres) p(osuit). U Hajdelberškoj digitalnoj bazi podataka http://edh-www.adw.uni-heidelberg.de/ (29.12.2013.) i sada se nalazi navedeno čitanje (HD 021799), s popisom literature (G. Alföldy, V. Atanacković-Salčić, V. Paškvalin, A. Škegro). Istovjetno čitanje dugo je bilo i u drugoj digitalnoj bazi, čiji je auktor dr.dr. M. Clauss (http://www.manfredclauss.de).

Prigodom novoga postava Arheološke zbirke FSH-a kod Ljubuškoga spomenik je očišćen od naslaga sedre (bigara ili travertina), nakon čega se pojavilo novo slovo u prvom i broj u petom retku, u imenu pokojnikova oca i u godinama njegove vojne službe. Auktor ovih redaka objavio je novo ćitanje natpisa (R. Dodig, Nadgrobni spomenik Betulona Karonova iz Hardomilja kod Ljubuškoga, Histria antiqua 18/2, Pula, 2009, 315-320):

BETVLO KARO                                   Betulo Karo

NIS F DOMO                                       nis f(ilius) domo

EGVIVS MIL                                        Eguius mil(es)

COH III ALP                                         coh(ortis) III Alp(inorum)

AN XL STIP XXII                5                an(norum) XL stip(endiorum) XXII

H S E  T F I                           H(ic) s(itus) e(st) t(estamento) f(ieri) i(ussit)

VALERIVS SIG                                     Valerius sig(nifer)

H P                                                        h(eres) p(osuit).

Navedeno čitanje pojavilo se u francuskome zborniku L’Année épigraphique za 2009., koji je izišao 2012 (AE 2009, 1841). Nakon toga u digitalnom korpusu M. Claussa prihvaćeno je čitanje iz AE, danas moguće pretraživati i na adresi http://db.edcs.eu/epigr/epi_ergebnis_en.php .

R. Dodig, prosinac 2013.