MUNUSCULA IN HONOREM ŽELJKO RAPANIĆ: zbornik povodom osamdesetog rođendana, ur. M. Jurković i A. Milošević, Sveučilište u Zagrebu, Međunarodni istraživački centar za kasnu antiku i srednji vijek u Motovunu,  Zagreb-Motovun-Split, 2012., 423 str., 28 cm, ISBN 978-953-6002-67-2, 190,00 kn.

Zbornik radova, koji je izišao u izdanju serije Dissertationes et Monographiae Međunarodnog istraživačkog centra za kasnu antiku i srednji vijek Sveučilišta u Zagrebu, posvećen je Željku Rapaniću, arheologu, muzealcu, konzervatoru, epigrafičaru, sveučilišnom profesoru, ravnatelju Arheološkoga muzeja u Splitu i Zavoda za zaštitu spomenika kulture u Splitu, predsjedniku Hrvatskoga arheološkog društva (HAD) i uredniku mnogih edicija HAD-a, povodom njegove osamdesete obljetnice života i pedesetpete obljetnice znanstvenoga rada. Iz iscrpna uvodnoga članka Ivana Basića, koji je posvećen slavljenikovu životu i radu (13-38), vidi se kako je Željko Rapanić pokazao velik raspon interesa – od arheoloških istraživanja, kritičkih analiza pisanih izvora, epigrafske analize, povijesti ranosrednjovjekovne kulture i umjetnosti Dalmacije do poleogeneze jadranskih gradova i pregleda razvoja gradskih središta i mikroregija. Njegov bibliografski opus od 1958.-2012. obaseže preko trista jedinica – od knjiga, znanstvenih rasprava i prikaza do eseja i stručno-popularnih članaka (43-57). Tako i auktor ovih skromnih redaka odaje priznanje jubilarcu, koji mu je na poslijediplomskom studiju Interuniverzitetskog centra u Dubrovniku kasnih osamdesetih godina prošloga stoljeća, bio predavačem kolegija “Od antike do romanike na istočnoj obali Jadrana”.

Zbornik sadržava 18 radova i dva članka-sjećanja akademika R. Katičića i M. Zaninovića. Tematski najveći je broj članaka posvećen široj problematici vezanoj uz Split, rodni grad profesora Željka Rapanića (Branko Kirigin, Ivan Basić, Neven Budak, Nenad Cambi, Mladen Ančić, Katja i Tomislav Marasović). Trojica auktora (Nikola Jakšić, Igor Fisković i Ivan Matejčić) u svojim su se radovima osvrnuli na problematiku klesarskih radionica, koje su po Rapanićevu sudu bile nositelji umjetnosti srednjega vijeka. Ivo Goldstein piše o bizantskim utjecajima, Ante Milošević o podrijetlu križolika okova konjske orme sa Ždrijaca u Ninu, Vedrana Delonga bavi se epigrafskom analizom predromaničkoga nadvratnika crkve sv. Mihovila na otoku Mljetu, Željko Peković piše o najnovijim rezultatima istraživanja crkve sv. Stjepana na Pustijerni u Dubrovniku, Tonči Burić definirao je tipove srednjovjekovnih naselja, a Ivo Babić i Pavuša Vežić u fokus su stavili istraživanja različitih arhitektonskih tipova.

Iz širokoga i tematskih raznolikoga opusa profesora Željka Rapanića ukazao bih na njegovo izlaganje  na petom znanstvenom skupu HAD-a “Dolina rijeke Neretve od prethistorije do ranog srednjeg vijeka”, koji je održan 1977. u Metkoviću, s kojega su predavanja objavljena 1980. Rad pod naslovom “Arheološka topografija Paganije” (267-270) vrlo je kratak, ali dotiče zanimljivu temu. On pokušava objasniti nedostatak arheološke građe – predromaničke arhitekture i skulpture na području između Cetine i Neretve (Porfirogenetove Paganije) – tvrdnjom o postupnom zamiranju i konačnom prestanku civilnih i crkvenih funkcija Narone, glavnoga urbanoga središta cjelokupna prostora, koje nije zamijenjeno novim vjerskim i kulturnim središtem, kako se to zbilo u Saloni i Epidauru. Interamnij od Cetine do Neretve ostao je u neku ruku izoliran od integracijskih procesa dvaju etničkih slojeva stanovništva. Rapanićev zaključak zasniva se na “nedostatnoj i manjkavoj arheološkoj topografiji, na činjenici da nam se nisu sačuvali spomenici predromaničkog doba”. Na temelju današnjih saznanja takva procjena samo je djelomice opravdana. U Ljubuškom pronađena su dva predromanička kamena ulomka, koji su nedvojbeno pripadali sakralnome objektu. Veći ulomak 109 x 50 x 15 cm od kvalitetna vapnenca (korčulanskoga?) ima na bočnoj strani cvjetni motiv, koji se sastoji od troprutaste lozice kojoj jedan krak završava četverolistom u sredini kružnice, a drugi troprutasti krak ispunjava međuprostore kružnica. U pitanju je zacijelo složeniji motiv, koji je sličan na primjercima tzv. južnodalmatinske klesarske škole, čija su središta od 9. – 11. st. bila u Stonu i Dubrovniku. Na lokalitetu Šamatorje u Gorici kod Gruda, između ostaloga, evidentirani su brojni ulomci predromaničke oltarne ograde, uglavnom u sekundarnoj uporabi u gradnji novovjekovnih grobova. Na predjelu Topane, srednjovjekovne imotske tvrđave, otkrivena su dva ulomka kamenoga pilastra s pleterom od učvorenih troprutastih kružnica, koji je služio kao prag, vjerojatne predromaničke crkve koja je bila u blizini. Ova tri primjera iz zaleđa Narone svjedoče da je Rapanićev zaključak bio više posljedica nedostatka arheoloških istraživanja nego objektivna stanja.

veljača 2014.                                                                             Radoslav Dodig