CLEUNA, Časopis Franjevačkoga muzeja i galerije Gorica-Livno, ISSN 2303-5501, Ur. Josip Gelo, Livno 2014, 28 cm, 432 str., naklada 500 primjeraka, tisak “Grafotisak” Grude.

U utorak 22. travnja u prepunoj dvorani Franjevačkoga muzeja i galerije Gorica (FMGG) u Livnu predstavljen je prvi broj časopisa muzeja “Cleuna”. Predstavljači su bili muzejski savjetnik Mate Zekan iz MHAS-a i predsjednik Upravnoga vijeća FMGG-a Damir Tadić.  Na početku predstavljanja ravnatelj muzeja Josip Gelo prikazao je ukratko put od ideje do provedbe nakladničkoga projekta. Koncepcija časopisa je multidisciplinarna jer obrađuje širok dijapazon tema – od povijesti, arheologije, etnologije do arhivistike, muzeologije i prirodnih znanosti. Prvi broj “Cleune” posvećen je dr. fra Boni Vrdoljaku, kojemu pripadaju posebne zasluge  za osnutak  Franjevačkoga muzeja i galerija Gorica. U prvijencu FMGG-a objavljeno je 17 članaka 13 auktora.

Arheologija je zastupljena s pet članaka. U prvome  članku Marija Marić Baković i Gordana Car “Konzervatorsko-restauratorski radovi i rezultati najnovijih analiza na tekstilnome plaštu iz prapovijesnoga zemljanog tumula br. 16, Pustopolje, Kupres” (30-47) posebna pozornost posvećena je vunenome plaštu istkanom od balkanskoga muflona ili divlje ovce, koji se nakon iskapanja raspao na 596 fragmenata. Cjelovit konzervatorsko-restauratorski zahvat izveli su Hrvatski restauratorski zavod i Tekstilno-tehnološki fakultet u Zagrebu, nakon čega je plašt izložen u FMGG-u Livno. Nakon svestranih analiza klasičnim C14 datiranjem, ali i radiokarbonske analize metodom akceleratorske masene spektrometrije (Accelerator Mass Spectrometry – AMS) autorice datiraju plašt u godine 1495. – 1435. pr. Kr., a time i grob plemenskoga vođe iz tumula u Pustopolju na Kupreškom polju pomiču u srednje brončano doba. Andrijana Pravidur u članku “Prapovijesne igračke i minijaturne posude iz zbirke Zemaljskoga muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu” (50-93) piše o artes minores – minijaturnim posudama i prapovijesnim igračkama, koje su česta skupina nalaza u prapovijesnim bosanskohercegovačkim naseljima. Ta vrsta predmeta bila je ranije interpretirana uglavnom površno i uopćeno. Većina igračaka u biti oponaša predmete i alat iz životnoga okružja. Minijaturne posude često se ne mogu konkretno kronološki odrediti jer nedostaje kontekst i stilsko-dekorativna obilježja. Na kraju teksta Pravidur donosi katalog s opisom i fotografijama 112 artefakata – sedam dječjih igračaka i 112 minijaturnih posuda, antropomorfnih figurina i modela kućnoga namještaja. Ivo Dragičević “Grčko-ilirski novac Apolonije i Dirahija iz zbirke Franjevačkoga muzeja na Humcu kod Ljubuškoga” (96-109) istaknuo je da područje donje Neretve i doline Trebižata obiluje nalazima grčko-ilirskoga novca Apolonije i Dirahija, ali da se o tome periferno pisalo u starijoj literaturi (Truhelka, Patsch, Kraljević). Stoga je opisao cjelokupan inventar novca Apolonije s područja Ljubuškoga – sedam primjeraka i inventar novca Dirahija – 24 primjerka. Od toga je u Arheološkoj zbirci Franjevačkoga samostana Humac (FSH) smješteno šest drahmi Dirahija i četiri drahme Apolonije. Veći dio zbirke novca Apolonije i Dirahija nalazi se u Zemaljskom muzeju BiH u Sarajevu. Uz članak je donesen katalog primjeraka novca iz zbirke FSH-a, s nominalom, godinom emitiranja, kovnicom, promjerom, težinom i drugim podacima, kao i fotografijama aversa i reversa. Milka Đukić u članku “Rimsko staklo iz antičke zbirke Muzeja Republike Srpske u Banjoj Luci” (112-138)  tipološki obrađuje 43 fragmentirane staklene posude (boce, tanjure, zdjele, čaše, pehare, krčage i urne), koje potječu s triju lokaliteta; Kastela, Haništa i Ulice M. Tita. Razvrstala ih je u osam skupina s osvrtom na tipologiju i inačice. Kronološki posude se mogu datirati od 1. do 6. st.

Liber, Vašarovine, Livno

Radoslav Dodig u članku “Kult Libera na području Ljubuškoga” (140-148) opisuje štovanje boga Libera u dolini Neretve, posebice na području Ljubuškoga. U Naroni je zabilježeno šest spomenika u čast Liberova kulta, a u Ljubuškome tri. Oslobođenici i vojnici bili su najčešći promicatelji i štovatelji boga Libera. On je u Ljubuškome potvrđen i natpisom u kojemu su divinizirana božanstva u paru – Liber i Libera. U unutrašnjosti rimske provincije Dalmacije (Livno, Duvno i Glamoč) može se govoriti o “interpretatio Romana” nekoga epihorskoga božanstva jer su reljefne predstave tipološki znatno drukčije od naronitanskih i ljubuških.

Ostali auktori pišu članke povijesne provenijencije (D. Tadić, T. Perković, A. Barun), povijesno-književne (R. Barišić), povijesno-umjetničke (Ž. Markov), etnološke (J. Vrdoljak) i muzeološke (B. Teinović). Ukratko možemo rezimirati da je časopis CLEUNA prvim brojem postavio visoke standarde znanstvene i stručne publicistike, kako sadržajem tako i grafičko-tehničkom opremom, što je rijetkost na hercegovačkom kulturnom obzoru.

travanj 2014.                                                                                            Radoslav Dodig