Boljuni

Srednjovjekovno groblje Boljuni

Srednjovjekovni nadgrobni spomenici Boljuni, Stolac

Posebno mjesto među bosanskohercegovačkim srednjovjekovnim nalazištima zauzima nekropola Boljuni, u naselju Bjelojevići kod Stoca. Na srednjovjekovnom groblju Boljuni zabilježena su 273 nadgrobna spomenika, raspoređena u dvije veće skupine, istočnu i zapadnu. Najbrojniji su sanduci sa 177 spomenika, potom slijedi 78 ploča, 14 sljemenjaka i 4 križa.

Najveći broj spomenika potječe iz 15. stoljeća.

Boljunski bilizi ukrašeni su simbolima, heraldičkim, floralnim, astralnim, antropomorfnim i zoomorfnim motivima. Među astralnim motivima najčešći su prikazi zvijezda, mjeseca i solarnih simbola. Na više spomenika zastupljeni su motivi štita (tarča) i mača, kao i scene lova i viteških turnira. Vrijedno je istaknuti likovne predstave plesa (kolo), kao i depersonalizirani prikaz ženskog lika s malim djetetom. Na reljefnim prikazima zastupljene su i raznovrsne inačice križeva. Boljunska nekropola prednjači brojnošću epigrafskih natpisa, njih 19 do sada zabilježenih, koji imaju posebnu onomastičku, lingvističku, povijesnu i kulturološku vrijednost.

Bilig Bogavca i Taraha Bolunovića, djelo kovača Grubača, Boljuni, Stolac

A SE LEŽI BOGAVAC I TARAH BOLUNOVIĆ S JAME / A SE SEČE GRUBAČ MOLU SE BOŽE POMILUI ME MILOSTI TVOE/

Na brojnim natpisima zabilježena su imena i prezimena pokojnika i naručitelja kao što su Bogavac, Tarah Bolunović, Jerina Vukocamić, Ivko, Vukša, Obrad, Petar Vukčić, Vlatko Vuković, Radosav Heraković, Vukić Vumić, Ljubica, Dragiša, Radica, Radič Vladisalić, Radič Vučić, Vlać Vladisalić, Stana, Ćuren, Zelija i Rato Poseban značaj ima spomen klesara čuvene boljunske radionice, kao što su kovač Grubač, dijak Semorad, kovač Milić i drugi. Pojedine osobe s boljunskih natpisa potvrđene su i u povijesnim izvorima, tako primjerice u dokumentima dubrovačkog arhiva nalazimo podatak o Milišu Tarahoviću (1477.), katunaru u katunu Boluni, sinu Taraha Bolunovića. Groblje je bilo aktivno od druge polovice 14. do početka 16. stoljeća. Služilo je tadašnjoj stočarskoj populaciji (Vlasi i Morlaci) stočarskog naselja katun Boluni, koje se nalazilo na području današnjih stolačkih naselja Burmazi i Bjelojevići. Toponim Boljuni sačuvan je sjeverozapadno od planine Zelengore, gdje su stočari katuna Boljuni izgonili stoku na ljetnu ispašu. Tadašnja populacija Donje Hercegovine prodavala je stoku i mliječne proizvode dubrovačkim trgovcima.

Grob Vlatka Vukovića, Boljuni, Stolac; A SE LEŽI DOBRI JUNAK I ČOEK VLATKO VUKOVIĆ PIŠE SEMORAD

Značajno je spomenuti spomenik dobrog junaka i čovjeka, Vlatka Vukovića, koji se povezuje sa zapovjednikom vojske kralja Tvrtka. Južno od groblja nalazi se kružni bunar Neveš, koji je služio za napajanje stoke.

Nalazište Boljuni zabilježeno je u Arheološkom leksikonu Bosne i Hercegovine, tom III, pod brojem 20.28, a Odlukom od 06.11.2002. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila je boljunsko srednjovjekovno groblje nacionalnim spomenikom. Nekropola Boljuni uvrštena je na Popis svjetske baštine UNESCO-a u srpnju/julu 2016. Brojnost nadgrobnih natpisa i bogata likovna obilježja, svrstavaju nekropolu Boljuni u skupinu najznačajnijih lokaliteta srednjeg vijeka u BiH.