U časopisu Fakulteta humanističkih nauka Univerziteta “Džemal Bijedić” u Mostaru ISTRAŽIVANJA, br. 5, Mostar, 2010. objavljen je članak I. Pašića “Gotizmi grada Mostara i župe Večerić” (17-36). Kako se radi o sveučilišnom časopisu, a pisac je profesor historije staroga vijeka (u međuvremenu postao akademikom made in Novi Pazar), smatramo da se treba ovlaš osvrnuti na navedeni članak, jer pisac u sažetku na početku piše da primjenjuje “historijsku, arheološku, lingvističku i onomastičku metodu” u svojim istraživanjima. Vjerujući u genetička istraživanja kako je 20 posto Bošnjaka gotske krvi, krenuo je pronaći gotske potomke u Mostaru. A kako će mu pomoći arheologija? Jednostavno, ako je negdje pronađen kakav nalaz gotske provenijencije, eto Ostrogota među mostarskom rajom! Za početak navodi nalaz iz Potoka kod Mostara, gdje je krajem 19. st. u grobu pronađen zanimljiv nakit – fibule, naušnice, lančić i srebrna kutija  (V. Radimsky, Glasnik Zemaljskoga muzeja IV, 1890, 337-342; Arheološki leksikon BiH 3, 24.388)). Arheolozi ga svrstavaju u istočnogotski nakit iz prvih desetljeća 6. st. (Z. Vinski, Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, 6-7, 1973, 177-214).

Gotski nakit iz Potoka, Mostar

No kako “polihistor” Pašić ne zna puno više od citiranja nalaza, a povijesnih tragova o Gotima u Hercegovini nema, naumio je pronaći ih na temelju jezičnih ostataka – i to onomastičkih. Za tu prigodu nakupio je naramak toponima koje rezolutno krsti gotskima. Među njima su, između ostaloga, Radobolja, Raška Gora, Raštani, Sutina, Vrapčići i Večerić. Pisac čas piše Večerič čas Večerić, jer ionako nema velika razlike između “č” i “ć” – jedva pola kvake! Gotovo sve nazive I. Pašić izvodi iz gotskih antroponima, koristeći jedan ostarjeli gotski etimološki rječnik (Holthausen, 1934.) i leksikon starogermanskih imena (Schönfeld, 1911.). Dovoljno je pronaći nekoliko suzvučnih početnih slogova – i otkriće je tu pred nama. Sufiksi (-ani, -ić, -ina, -ak, -ci), koji su svi odreda slavenski, ne zanimaju uopće maštovita istraživača. Bitan je početak riječi, a ne kraj. Eto Vrapčići su iz starogermanskoga Vrabuci, ne daj, Bože, da imaju vezu s vrabac. A od vrabac (deminutiv vrapčić), postala je gomila prezimena: Vrabac, Vrabčević, Vrapček, Vrapčević, Brabec i dr. (Hrvatski enciklopedijski rječnik 12, Zagreb, 2004, 30-31) a i imena mjesta: Vrapci, Vrapče, Vrapče polje, Vrapčić, Vrapčići, Vrapčište i sl. (Index Gazetteer VIIa, Cairo, 1944, 232). Raštani su u svezi sa starogermanskim imenom Rastam, a nikako s hrastom, tvrdi Pašić.  Tja, a baš taj sretni hrast, a s njime i dub, imaju hrpu slavenskih prezimena: Hraste, Hrastić, u Dalmaciji naravno Raste i Rastić, Hrastović, Hrastina, Rastovčan i dr., i obilje toponima: Hrastje, Hrastovec, Rastovac, Rastičevo i sl. (Hrvatski enciklopedijski rječnik 4, Zagreb, 2004, 143). Raštani na štakavskom mostarskom području istovjetni su sa šćavskim Rašćanima u Vrgorcu i Križevcima. Sutina nema veze s latinskim sanctus, svet i gotskom mučenicom Inna (?!), kako hoće nadrigotski tumač I. Pašić. Naziv Sutina nije osamljen (Split, Livno, Prozor, Posušje i dr. (Index Gazetteer VI, 212), a može se povezati s glagolom nasuti, sipati, odakle i nasutina, ono što je nasuto – pijeskom, zemljom i sl. (Hrvatski enciklopedijski rječnik 6, 317-318). Večerić (ili Večerići), župa teško odrediva opsega (Čitluk-Š. Brijeg?), potječe od večer u smislu zapada. Večerin je zapadni vjetar (P. Skok, Etimologijski rječnik 3, 570). Usto, od večer (Hrvatski enciklopedijski rječnik 11, 287) nastala su i prezimena Večer (Virovitica), Večeralo (Zadar), Večerina (Rijeka), Večerić (Zagreb, Varaždin) i sl. Večerić bi mogao biti kraj zapadno od Neretve, a nikako od gotskoga Veteric (Pašić, o.c., 31).

Gotska fibula iz Potoka, Mostar (6. st.)

Nakon iščitavanja Pašićevih “gotizama” u hercegovačkome Mostaru, zaključak je jasan: Iako se časopis zove “Istraživanja”, u navedenu članku nema nikakvih znanstvenih istraživanja, već gomila nesuvislih lingvističkih nebuloza, uz pokoju arheološku i povijesnu zabludu.

R. D. 2014.