Na lokalitetu Lučine u Miletini, uz regionalnu cestu R 425a Međugorje – Zvirovići, nalazi se srednjovjekovna nekropola s 27 biliga (stećaka). Nekropola se rasprostire na više privatnih parcela u posjedu obitelji Ilić, Dragićević i Dugandžić.
Krajem 19. stoljeća veći broj biliga s nekropole na lokalitetu Lučine poslužio je kao građevinski materijal za gradnju stare župne crkve u Međugorju. Prvi opis nekropole objavio je M. Vego u knjizi Historija Brotnja, gdje navodi podatak da je nekropola tada imala 31 bilig, od kojih su tri bila ukrašena križevima. Srednjovjekovno groblje Lučine spominje povjesničar Marijan Sivrić u monografiji Međugorje i Bijakovići u Brotnju (1979.), gdje donosi kratak opis najveće nekropole na području Starog Međugorja. Opširniji opis lokaliteta objavila je arheologinja tadašnjeg Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika u Mostaru Vukosava Atanacković Salčić, koja je Lučine evidentirala u Arheološkom leksikonu BiH, tom III, Sarajevo, 1988., pod brojem 25.208.
Danas se može vidjeti oko dvadesetak biliga (stećaka), od kojih je većina utonula u tlo i obrasla niskim raslinjem. Prva skupina biliga nalazi se na manjoj kamenoj gomili u ogradi J. Ilića, druga skupina u ogradi M. Dragićevića, a treća, najmanja skupina, na obradivim površinama u posjedu obitelji Ilić i Dugandžić. Prema obliku, među bilizima dominiraju jednostavne rustične ploče, a potom slijedi nekoliko primjeraka škrinja kvalitetnije izrade. Veći broj biliga ukrašen je križevima, viticama, geometrijskim motivima te astralnim i antropomorfnim simbolima. Orijentacija biliga je istok – zapad.
Grobište se može datirati u kasni srednji vijek, odnosno u 14. i 15. stoljeće, a nastalo je uz stari rimski put koji je vodio iz pravca Gornjih Studenaca, preko Daupovine, prema unutrašnjosti Brotnja. Oko 400 metara jugozapadno od grobišta Lučine nalazi se lokalitet Stećak, na kojem se nalazio jedan bilig u obliku ploče bez ukrasa.
Srednjovjekovno groblje Lučine u Miletini ugroženi je srednjovjekovni lokalitet, prepušten devastaciji i propadanju. S obzirom na građevinske aktivnosti u neposrednoj blizini lokaliteta, nekropolu bi bilo potrebno arheološki istražiti, a spomenike premjestiti na drugu lokaciju. Uzimajući u obzir turistički potencijal šireg područja, bilizi bi se mogli izmjestiti na posebno uređenu lokaciju, gdje bi u sklopu arheološkog parka mogli biti prezentirani u edukativne i turističke svrhe.



