Na lokalitetu Lučine u Miletini, uz regionalnu cestu R 425 a Međugorje – Zvirovići, nalazi se srednjovjekovna nekropola s 27 biliga (stećaka). Nekropola se rasprostire na više privatnih parcela u posjedu obitelji Ilić, Dragićević i Dugandžić. Krajem 19. stoljeća veći broj biliga s nekropole na lokalitetu Lučine poslužio je kao građevinski materijal za gradnju stare župne crkve u Međugorju. Prvi opis nekropole objavljuje M.Vego u knjizi Historija Brotnja, gdje navodi podatak kako je nekropola tada imala 31 bilig, od čega 3 ukrašena križevima. Srednjovjekovno groblje Lučine spominje povjesničar Marijan Sivrić u monografiji Međugorje i Bijakovići u Brotnju, 1979., gdje donosi kratki opis najveće nekropole na području Starog Međugorja. Opširniji opis lokaliteta objavljuje arheologinja tadašnjeg Regionalnog Zavoda za zaštitu spomenika u Mostaru Vukosava Atanacković Salčić, koja je Lučine evidentirala u Arheološkom leksikonu BiH, Tom III, Sarajevo, 1988., pod brojem 25.208.
Danas se može vidjeti oko dvadesetak biliga (stećaka), od kojih je većina utonula u tlo i obrasla niskim raslinjem. Prva skupina biliga nalazi se na manjoj kamenoj gomili u ogradi J.Ilića, potom druga skupina u ogradi M.Dragićevića i treća najmanja skupina na obradivim površinama u posjedu obitelji Ilić i Dugandžić. Po oblicima biliga dominiraju jednostavne rustične ploče, potom slijedi nekoliko primjera škrinja kvalitetnije izrade. Veći broj biliga ukrašen je križevima, viticima, geometrijskim motivima, astralnim i antropomorfnim simbolima. Orijentacija biliga je istok -zapad. Grobište se može datirati u kasni srednji vijek, u razdoblje 14. i 15. stoljeća. Nekropola je nastala uz stari rimski put koji je vodio iz pravca G.Studenaca preko Daupovine prema unutrašnjosti Brotnja. Oko 400 metara jugozapadno od nekropole Lučine, nalazi se lokalitet Stećak, na kojem se nalazio jedan bilig u obliku ploče bez ukrasa.
Nekropola Lučine u Miletini je ugrožen srednjovjekovni lokalitet, prepušten devastaciji i propadanju. Obzirom na građevinske aktivnosti oko lokaliteta, nekropolu bi bilo potrebno arheološki istražiti i spomenike premjestiti na drugu lokaciju. Uzimajući u obzir turistički potencijal šireg područja, bilizi bi se mogli izmjestiti na posebno područje gdje bi u sklopu arheološkog parka mogli biti prezentirani u edukativne i turističke svrhe.