U Arheološkoj zbirci Franjevačkoga samostana Humac-Ljubuški nalazi se spomenik Kvinta Pisentija Severina, centuriona XI. legije. Natpis je objavljen u svim izdanjima Corpus inscriptionum Latinarum (CIL III, 1789 = CIL III, 6363 = CIL III, 8485), u L’Année épigraphique (AE 1999, 1221), te u digitalnim bazama podataka Epigraphik-Datenbank Clauss/Slaby (EDCS 26600661) i Epigraphic Database Heidelberg (EDH 50265). Ipak, postoje dvojbe oko čitanja i datiranja natpisa, koji je zadobio i naknadne klesarske intervencije, pa je potrebno iznijeti najnovije rezultate istraživanja.

Čitanje gentilicija PISENIIUS zadaje poteškoće. Heidelberška baza podataka ima Pliseni{i}us, a baza Clauss/Slaby  Piseni{i}us. A. Škegro (Inscriptiones Latinae et Graecae Bosniae et Hercegovinae, Opuscula Archaeologica 21, 1997, 86)  opredjeljuje se za Pliseni{i}us, s restitucijom u drugom retku  [ex] leg(ione) XI Cl(audiae) [p(ie] f(idelis)]. Kako se u Erešovoj kuli u Vidu nalazi kopija navedena natpisa, njime su se bavili E. Marin, M. Mayer i I. Rodà (Corpus inscriptionum Naronitarum I, Macerata-Split, 1999, 150-152). Oni pišu da je teško reći je li u pitanju klesarova pogreška, ili je riječ o slovu “T”, ali s malo prostora među slovima. U konačnici priklanjaju se čitanju Pisen<t>ius. Za I. Bojanovskoga čitanje nije zadavalo poteškoća jer se odlučuje za Pisenius (Bosna i Hercegovina u antičko doba, 385). Dodajmo još da V. Atanacković-Salčić (Naše starine  XIV-XV, 1981, 267) i EDH 50265 navode i mogućnost čitanja kognomena kao Severi(a)nus.

CIL III, 8485, foto R. Dodig

U epigrafskim korpusima gentilicij Pisenius nije zabilježen (osim ovoga primjera), dok se oblik Pisentius nalazi na devet spomenika (EDCS), a Pisentia na pet spomenika (EDCS), od čega ih je najviše iz Italije. Isto tako nema primjera za nomen gentile Plisentius. W. Shulze (Zur Geschichte lateinischer Eigennamen, pret. 1991, 209-210) povezuje gentilna imena Pisenus, Pisinius, Pisurius, Pisentius s imenom grada Pisa, što je bilo poznato i ranije (K. Otfried Müller, Die Etrusker, I, Stuttgart, 1877,  s. 482). Ime grada Pize u svezi je s grčkim pīsos, luogo irrigato, plavljeno, močvarno mjesto (Dizionario di toponomastica, Utet, Torino, 1997, 588-589). Dakle, opravdano je čitati ime centuriona Quintus Pisentius Severinus, koji je najvjerojatnije bio Italik (G. Alföldy, Die Personennamen in der römischen Provinz Dalmatia, 109).

CIL III, 8485, foto Ć. Raič

Prije datiranja natpisa treba se podsjetiti da se obnova hrama Libera (i Libere) spominje u još jednom natpisu: CIL III, 1790=6362=8484, koji se također nalazi u Arheološkoj zbirci Fr. samostana Humac-Ljubuški: Templum Liberi/ Patris et Liberae vetus/tate dilabsum restituit/coh(ors) I Belg(arum) adiectis por/ticibus curam agente/ Fl(avio) Victore (centurione) leg(ionis) I Ad(iutricis) P(iae) [F(idelis)]/ Severo et Pompeiano/ II co(n)s(ulibus). Natpis se može nedvojbeno datirati u 173. po. Kr.

S druge strane, datiranje natpisa CIL III 8485 kreće se od 42. po. Kr. (Škegro), I. st. n. e. (V. Atanacković-Salčić), I. st. (I. Bojanovski), I-II. st. po. Kr. (Marin-Mayer-Rodà), 51-150 AD (EDH) do 2. ili 3. st. F. Matei-Popescu (The Roman Army in Moesia Inferior, Bucharest, 2010, 150), što je na tragu staroga mišljenja E. Ritterlinga “2. oder 3. Jhdt” (RE XII, 1693). E. Imamović (Tragovi rimskih vojnih jedinica na području današnje Bosne i Hercegovine, Prilozi 25/26, Sarajevo, 1990, 41) smatra na temelju ovoga natpisa da je u vojnom taboru na Humcu bilo stacionirano “istureno odjeljenje logora u Burnumu” XI. leg. Cl. p. f., za što nema dokaza. Taj centurion bio je u posebnoj misiji obnove Liberova hrama, kako je to davno utvrdio C. Patsch. Usto, na Humcu nije nađen crijep s pečatom ove legije, kako opet pogrešno tvrdi na istome mjestu E. Imamović. Potpunosti radi, dodajmo da je u Vitini pronađena nadgrobna stela veterana XI legije CL. p. f. M. Antonija Maksima (ILIug III, 1937; EDH 034254), koja se može datirati u drugu pol. I. st. (S. Ferjančić, Naseljavanje legijskih veterana u balkanskim provincijama I-III vek n.e., Beograd 2002, 269, ćirilica).

Centurion Kvint Pisentije Severin ima tročlano ime, ali bez imena oca, a u XI. legiji nema dodatka p(ia) f(idelis). Po tim elementima mogli bismo ga smjestiti u razdoblje prve pol. 1. st. Tada je Legio XI. boravila u Burnumu (F. Matei-Popescu, 125-128), ali nije imala detašman na Humcu. U to doba zacijelo je izgrađen Liberov hram na Humcu. Ako se jedna obnova dogodila 173. po. Kr. (CIL III, 8484), može se pretpostaviti da se prva obnova zbila krajem 1. ili poč. 2. st. (CIL III, 8485). Tada je hram još bio posvećen samo Liberu, da bi mu kasnije bila pridodana i Libera. Za to govore epigrafski elementi, dok je klesar vjerojatno ispustio epitet p(ia) f(idelis) u nazivu legije. Dakle, natpis Kvinta Pisentija Severina (CIL III, 8485) možemo datirati na kraj prvoga ili početak 2. st. po. Kr., bez obzira gdje se Legio XI. Cl. p. f. tada nalazila: Vindonissa ili Durostorum.

veljača 2014.                                                 R. Dodig