FIGURA S PODIGNUTOM RUKOM

Srednjovjekovni nadgrobni spomenici – hercegovački bilizi – pod svojim kamenim velom kriju teško dokučive tajne. Među njima najimpresivnije su predstave s ljudskim figurama, njih blizu dvjesta primjeraka. Većinom su muškarci u stojećem stavu, s oružjem ili bez njega, ali s različitim položajem ruku. Pitanje je: Što predstavljaju figure s podignutom rukom? Nema ih mnogo, kojih trinaest na broj, od čega je najviše stolačkih. A kad smo kod stolačkih biliga, vodeća skupina s pet spomenika na lokalitetu Radimlja, njezin zaštitan znak, ima uklesane muške figure s uzdignutom desnicom. Istraživač Radimlje Alojz Benac smatrao je da su muške figure sa stolačkih biliga pripadnici plemićkih obitelji koji su tu pokopani. Za plastične kolute, koji se nalaze iznad desne ruke, navodi da označavaju vojvodski rang pokojnika, kao što luk i strijela govore o vojničkoj funkciji. Svi likovi s uzdignutom rukom na Radimlji prikazani su u plitkom reljefu, obučeni u isti tip odjeće. Gornji dio ima oblik košulje, stegnute u pojasu, koja seže iznad koljena. Na nogama su uske i dugačke hlače, obuća se ne može razaznati, na prsima su urezane vodoravne crte, a ispod pojasa okomite.

SVETI VID NA RADIMLJI?

Britanska povjesničarka umjetnosti Marian Barbara Wenzel (1932.-2002.), koja je obišla mnoga hercegovačka brda, katkad i na magarcu, piše da figure s podignutom rukom predstavljaju pokojnike u njihovu “preobraženu stanju”, pa se može govoriti o nadnaravnim svetačkim likovima. V. Đurić i Z. Kajmaković misle kako su portreti pokojnika na bilizima preuzeti s ktitorskih kompozicija u oslikanim pravoslavnim crkvama. A. Solovjev, kao žestok zagovarač bogumilskih teorija, pisao je da se u figurama s jednom ili dvjema podignutim rukama radi o činu adoracije Vječnom Suncu – Kristu, koji je prikazan u obliku Sunčeva koluta iznad ruke. Bilo je tumačenja da se u uzdignutoj ruci vidi obraćanje višim silama s magijskim značenjem (O. B. Merin), da su prikazani ljudi višega društvenog reda (M. Vego), ili pak da se u uzdignutoj ruci vidi znak vlasti i prijetnja za osvetom (Š. Bešlagić). M. Palameta tvrdi da bi lik s podignutom rukom mogao biti Sveti Vid, čiji kult je bio razvijen u Stocu – polje se zove Vidovo, rijeka Bregava u jednom dijelu zove se Vidoštica, stolačka tvrđava Vidoški grad, a blizu Radimlje nalazi se izvor Vidoštak. Kao kuriozitet treba spomenuti pretpostavku E. Imamovića da se u figuri s uzdignutom rukom zapravo radi o “drevnom bosanskom pozdravu“.

POGANSKI BOG SUNCA NA BILIZIMA?

Motivima sa srednjovjekovnih biliga bavio se i makedonski arheolog Nikos Čausidis. On podvlači činjenicu da se mišljenja svode na to pripada li uzdignuta ruka bogovima ili pokojnicima. Ruka ima vrlo važnu ulogu. Klesar je prvo izvršio separaciju, izdvajanje ruke od cjeline, pa potom hiperbolizaciju, povećanjem njezina opsega u odnosu na figuru. Dlan označava solarni disk, a rašireni prsti zrake koje izlaze iz njega. Za razliku od figura s dvjema podignutim rukama, koje odaju pasivno prihvaćanje i predavanje božjoj sili, one s jednom rukom navješćuju aktivan odnos. Stoga on u prikazima likova s podignutom rukom vidi bogove. Za same likove na bilizima Čausidis misli da se radi o pogansko-slavenskom bogu-Suncu, jer ima često solarni disk umjesto glave. Usto, on je poistovjećen s Isusom Kristom, ali u jednom heretičkom solarnom smislu (N. Čausidis, Metodi interdisciplinarnih i komparativnih istraživanja, Etno-kulturološki zbornik IX, Svrljig, 2004., 137-138). Mišljenje N. Čausidisa predstavlja zanimljiv koncept tumačenja, u kojemu se podvlači još aktivna uloga poganskih vjerovanja u srednjem vijeku.
R. Dodig