Homer, jegulje i zmije

Jegulja je mistična životinja, kako za ihtiologe tako i za filologe, arheologe i etnologe. Ova riječna i morska riba koštunjača živi dugo – i do 90 godina, naraste do 150 cm duljine i 7 kg težine. Hrvatski naziv jegulja (slov. jegulja, bug. engulja, mak. jagula) potječe iz latinskoga anguilla, što je deminutiv od anguis, zmija.[1] Grčki naziv ἔγχελυς (énkhelys) nastao je pod utjecajem ἔχις (ékhis) i ὄφις (óphis), zmija. Ti oblici svode se na indoeuropsko *egʷhi-/*ogʷhi-.[2] Jezikoslovci pretpostavljaju da je riječ bila tabuizirana, radi čega susrećemo više izvedenica. Uz bok jeguljama stoji i ugor (Conger conger), također zmijolika riba iz reda jeguljkâ, ruski угорь, litvanski ungurỹs.

Jegulja (Anguilla anguilla)

Jegulju susrećemo dvaput u Homerovoj Ilijadi (XXI, 203-204): Jegulje prilazit’ počnu mrtvacu i ribe druge, salo na bubrezima izjedat’ i trgati stanu; (XXI, 353): Jegulje i druge ribe u vodi ginuti počnu. Continue reading

Boj žaba i miševa

Mali grčki ep u 303 stiha Boj žaba i miševa (grčki Βατραχομυομαχία, Batrachomyomachía) sjajna je parodija na čuvenu Homerovu Ilijadu. Još u antici djelo se pogrešno pripisivalo Homeru ili Pigru iz Halikarnasa, ali se danas vjeruje da je postalo u helenističko doba, u vrijeme Aleksandra Velikoga, s ponekom kasnijom doradom. Spjev je kritika rata, ne u smislu društvenoga i političkoga fenomena nego njegove književne obrade u junačkome epskom pjesništvu. Boj žaba i miševa bilo je vrlo popularno djelo u srednjovjekovno doba, o čemu svjedoče 73 kodeksa njegova teksta od 10. do 17. st. Stoga zaslužuje kratak sažetak.

EPSON scanner image

Jednom se na obali bare sretnu žablji kralj Fizignat (Napnigušan) i mišji princ Psiharpag (Mrvograb). Continue reading